Mnogi roditelji nakon povratka djeteta iz škole žele da čuju kako mu je prošao dan. Međutim, način na koji postavljaju pitanja može napraviti veliku razliku – razgovor može ostati na kratkom „dobro“ ili „ništa“, ali može prerasti i u iskren razgovor o onome što dijete zaista proživljava.
Pitanje „Kako je bilo u školi?“ sasvim je prirodno, ali je toliko opšte da djeca često odgovore sa svega jednom ili dvije riječi.
Stručnjaci zato preporučuju konkretnija pitanja otvorenog tipa. Ona podstiču dijete da se prisjeti određenih događaja i osjećaja, ali mu istovremeno ostavljaju slobodu da samo odluči šta želi da podijeli sa roditeljem.
Takvi razgovori nisu važni samo za praćenje školskih obaveza. Kroz svakodnevnu komunikaciju roditelji mogu postepeno dobiti bolji uvid u djetetove odnose sa vršnjacima, njegovo samopouzdanje, strahove i brige, ali i u one dijelove svakodnevice o kojima dijete inače ne govori.
Redovni razgovori o školi mogu pomoći i u razvoju komunikacijskih vještina. Djeca kroz njih uče kako da jasno izraze svoje misli, slušaju sagovornika i aktivno učestvuju u razgovoru. Te vještine važne su za njihov emocionalni i društveni razvoj.
Pet pitanja koja možete postaviti nakon škole
Umjesto opšteg pitanja „Kako je bilo?“, pokušajte sa konkretnijim:
- Šta ti je danas bilo najbolje?
- S kim si danas proveo/provela najviše vremena?
- Šta ti je danas bilo najteže?
- Da li se dogodilo nešto o čemu bi želio/željela da pričaš?
- Da možeš nešto da ponoviš ili uradiš drugačije, šta bi to bilo?
Ipak, od samog pitanja često je važnija reakcija roditelja.
Dobro pitanje može pokrenuti razgovor, ali neprimjeren odgovor može ga vrlo brzo prekinuti.
Kada dijete povjeri roditelju da ga nešto muči, prirodna reakcija često je da odmah ponudi rješenje. Međutim, djetetu ponekad nije potreban savjet. Potrebno mu je prije svega da osjeti da su njegove brige i osjećaji prihvaćeni i da su roditelju važni.
Umjesto da odmah pokušate da riješite problem, dovoljno može biti da kažete: „Razumijem zašto ti je to teško“ ili „Hoćeš li da mi ispričaš još malo o tome?“
Nemojte pretvoriti razgovor u ispitivanje
Previše pitanja može proizvesti upravo suprotan efekat.
Ako nakon svakog odgovora slijedi novo pitanje, dijete se može osjećati kao da je na ispitivanju, a ne u razgovoru sa roditeljem.
Zato nema potrebe da svakog dana postavite svih pet pitanja. Ponekad je dovoljno izabrati samo jedno – ono koje vam u tom trenutku djeluje najprirodnije.
Cilj nije da saznate baš svaki detalj djetetovog dana, već da mu pokažete da ste tu kada poželi da priča.