Glorija Stajnem promijenila je način na koji govorimo o ženama, moći, poslu, tijelu i slobodi. Iza nje su ostale rečenice koje ni decenijama kasnije nisu izgubile ništa od svoje snage.
Glorija Stajnem, jedna od najuticajnijih feministkinja, novinarki i aktivistkinja 20. i 21. vijeka, preminula je u 92. godini. Umrla je 2. septembra u svom domu u Njujorku, mirno i okružena ljudima koji su je voljeli, saopštila je njena fondacija. Uzrok smrti nije objavljen.
Više od šest decenija Stajnem je govorila o temama o kojima se od žena često očekivalo da ćute. O jednakosti, novcu, poslu, braku, abortusu, seksualnosti, starenju i dvostrukim standardima govorila je otvoreno i bez uvijanja, često uz dozu humora koja je njene poruke činila još snažnijim.
Bila je jedna od osnivačica časopisa Ms, a od šezdesetih godina prošlog vijeka postala je jedno od najprepoznatljivijih lica američkog ženskog pokreta.
Glorija Stajnem o ženama
Stajnem je iza sebe ostavila brojne rečenice koje su postale dio feminističkog nasljeđa.
„Ne razmišljajte o tome kako da žene uklopite u svijet – razmišljajte o tome kako da svijet prilagodite ženama.“
„Zastrašujuće mi je što se žene i dalje podstiču da krive sebe. Niko ne može sve.“
„Žene su oduvijek bile ravnopravan dio prošlosti. Samo nisu bile dio istorije.“
„Žene su možda jedina grupa koja sa godinama postaje radikalnija.“
Feminizam nije pitanje uspjeha jedne žene
Jedna od njenih najvažnijih poruka bila je da se feminizam ne može svesti na pojedinačne priče o uspjehu.
„Feminizam nikada nije značio da jedna žena dobije posao. Riječ je o tome da život postane pravedniji za žene svuda. Ne radi se o tome da dobijemo dio postojećeg kolača; previše nas je za to. Riječ je o tome da napravimo novi kolač.“
Stajnem je često govorila i o slobodi žene da sama bira kako će izgledati njen život.
„Oslobođena žena je ona koja ima seks prije braka i posao poslije njega.“
O muškarcima i pravilima koja za njih ne važe
Bila je posebno vješta u razotkrivanju dvostrukih standarda koji se primjenjuju na žene i muškarce.
„Još nisam čula muškarca da pita za savjet kako da uskladi brak i karijeru.“
„Očajnički nam je potrebno da dječake odgajamo više onako kako odgajamo djevojčice.“
U njenim porukama često se provlačila ideja da se rodna ravnopravnost ne može postići samo promjenom položaja žena, već i promjenom načina na koji se muškarci od najranijeg uzrasta uče društvenim ulogama.
Njene najduhovitije poruke
Njeni govori i intervjui nisu bili sastavljeni samo od velikih političkih poruka. Stajnem je imala sposobnost da apsurd društvenih pravila pokaže kroz humor.
Jedna od njenih poznatijih opaski odnosila se na dvostruke standarde u načinu na koji se posmatraju emocije žena i muškaraca.
„Ako žene navodno postaju manje racionalne, a emotivnije na početku menstrualnog ciklusa, kada je nivo ženskih hormona najniži, zar onda nije logično reći da se tih nekoliko dana ponašaju najviše onako kako se muškarci ponašaju cijelog mjeseca?“
O svom odnosu prema bivšim partnerima govorila je sa sličnom dozom ironije:
„Uvijek kažem mlađim ženama: Ne brinite, na kraju će svi vaši bivši ljubavnici postati vaši prijatelji.“
O reproduktivnim pravima
Borba za pravo žene da odlučuje o sopstvenom tijelu bila je jedna od tema kojima se vraćala tokom čitavog života.
Stajnem je otvoreno govorila i o sopstvenom iskustvu abortusa, odbacujući ideju da bi žena zbog te odluke nužno trebalo da osjeća krivicu.
„Abortus bi navodno trebalo da učini da se osjećamo kao loše osobe. Ali moram da kažem da se ja nikada nisam tako osjećala. Sjedila sam i pokušavala da izračunam koliko bi dijete danas imalo godina, pokušavajući da natjeram sebe da osjećam krivicu. Ali nisam mogla.“
Jedna od njenih najpoznatijih rečenica o reproduktivnim pravima glasi:
„Slušaj, draga, kada bi muškarci mogli da zatrudne, abortus bi bio sakrament.“
Stajnem je smatrala da pitanje reproduktivnih prava nije odvojeno od pitanja ekonomske i društvene ravnopravnosti žena.
„Svaki kurs ekonomije trebalo bi da počne ne proizvodnjom, već reprodukcijom. Ona je mnogo važnija.“
A upravo je kontrolu nad reprodukcijom vidjela kao jedan od temelja patrijarhalnih sistema.
„Patrijarhat – ili kako god želite da nazovete sisteme koji tvrde da postoji muško, žensko i sve te druge gluposti – zasniva se na kontroli reprodukcije.“
Nasljeđe koje ostaje
Glorija Stajnem nije samo govorila o promjeni položaja žena – decenijama je bila jedna od onih koje su tu promjenu pokretale.
Njene ideje oblikovale su feministički pokret, ali su odavno izašle iz okvira politike i aktivizma. Pitanja o kojima je govorila – ko ima pravo na moć, ko kontroliše sopstveno tijelo, kako se dijele posao i briga o porodici i zašto se isti postupci različito vrednuju kod žena i muškaraca – i danas su dio svakodnevnih društvenih rasprava.
Zato njene rečenice i nakon više decenija zvuče iznenađujuće savremeno.