Nedavne izmjene Krivičnog zakona Federacije BiH donijele su važnu novinu u zaštiti žrtava nasilja – uhođenje je prvi put jasno prepoznato kao posebno krivično djelo. Za osnovni oblik ovog djela predviđena je kazna zatvora do jedne godine, dok u težim okolnostima kazna može iznositi do tri godine.
Prema novim odredbama, osoba koja drugu osobu ponovljeno prati ili uhodi, direktno ili preko druge osobe pokušava uspostaviti neželjeni kontakt ili to čini korištenjem tehnologije, a svojim ponašanjem izazove strah za njenu sigurnost, može krivično odgovarati.
Stroža kazna predviđena je ukoliko je djelo počinjeno iz mržnje ili prema djetetu, trudnici, ranjivoj osobi ili članu porodice.
Riječ je o značajnoj promjeni jer se više ne mora čekati da neželjeno ponašanje preraste u fizički napad ili izrečenu direktnu prijetnju.
Pravna zaštita stiže prije eskalacije
Prije uvođenja ove odredbe postojao je prostor u kojem su žrtve uhođenja teško dolazile do adekvatne zaštite.
Svakodnevno slanje velikog broja neželjenih poruka, čekanje ispred kuće ili radnog mjesta, praćenje po ulici ili pokušaji kontakta preko drugih ljudi često nisu bili dovoljni za reakciju institucija ukoliko nije postojala konkretna prijetnja ili fizički napad.
Nova odredba fokus stavlja na obrazac ponašanja i posljedice koje ono ostavlja na žrtvu.
Uhođenje može ozbiljno narušiti osjećaj sigurnosti i normalan život. Žrtve mijenjaju svakodnevne navike, izbjegavaju određena mjesta, mijenjaju brojeve telefona i profile na društvenim mrežama, a nerijetko se povlače iz društva.
I digitalno uhođenje sada je obuhvaćeno
Posebno značajan dio novih pravila odnosi se na ponašanje putem interneta.
Uhođenje ne mora podrazumijevati fizičko praćenje. U ovu kategoriju mogu spadati i uporno slanje poruka, elektronske pošte i poziva, kao i kontaktiranje putem društvenih mreža, uključujući korištenje lažnih profila.
Zakon prepoznaje i pokušaje uspostavljanja kontakta preko drugih osoba – članova porodice, prijatelja, kolega ili drugih posrednika.
Da bi se određeno ponašanje smatralo krivičnim djelom, ono mora imati određenu težinu i kod žrtve izazvati strah za vlastitu sigurnost ili ozbiljnu tjeskobu koja utiče na njen način života.
To može biti, na primjer, situacija u kojoj osoba zbog ponašanja počinioca mora promijeniti broj telefona, prestati koristiti društvene mreže, mijenjati svakodnevnu rutu ili izbjegavati izlazak iz kuće.
Lažni profil ne znači anonimnost
Jedna od zabluda kod digitalnog uhođenja jeste uvjerenje da počinilac ne može biti pronađen ukoliko koristi lažni profil.
U slučajevima koji uključuju ozbiljno krivično djelo, nadležni organi mogu kroz odgovarajuće procedure i međunarodnu pravnu pomoć zatražiti podatke od tehnoloških kompanija, uključujući informacije koje mogu pomoći u identifikaciji korisnika.
Zbog toga lažni profili ne predstavljaju garanciju anonimnosti.
Važno je sačuvati poruke, snimke ekrana, elektronsku poštu, brojeve telefona, linkove ka profilima i druge tragove komunikacije, jer mogu predstavljati značajan dokazni materijal.
Ne mora postojati direktna prijetnja smrću
Posebno je važno da žrtve ne čekaju da situacija postane fizički opasna.
Uhođenje se ne mora manifestovati direktnom prijetnjom smrću. Kontinuirano neželjeno kontaktiranje i praćenje mogu predstavljati ozbiljan oblik uznemiravanja i zastrašivanja kada izazivaju strah ili značajno mijenjaju život žrtve.
Nadležni organi procjenjuju okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, uključujući intenzitet i trajanje ponašanja, njegovu učestalost, odnos počinioca i žrtve, kao i stepen opasnosti.
U zavisnosti od okolnosti, mogu se primijeniti i mjere zaštite poput zabrane približavanja i komunikacije, dok se u najtežim slučajevima mogu razmatrati i strože mjere predviđene zakonom.
Važan korak u zaštiti žrtava
Uvođenjem uhođenja kao posebnog krivičnog djela napravljen je važan korak ka ranijem prepoznavanju nasilnog ponašanja.
Poruka je jasna – uhođenje nije bezazleno dosađivanje niti „upornost“, već ponašanje koje kod žrtve može izazvati ozbiljan strah i dugotrajne posljedice.
Zbog toga je važno svaki ozbiljan i ponavljan oblik uhođenja prijaviti nadležnim institucijama i sačuvati dokaze o kontaktima i ponašanju počinioca.
Što se ranije reaguje, veća je mogućnost da se situacija zaustavi prije nego što preraste u ozbiljniji oblik nasilja.