Patološko kockanje u Bosni i Hercegovini poprima sve ozbiljnije razmjere, a stručnjaci upozoravaju da se granica ulaska u svijet kockanja opasno pomjera prema najmlađima. Među osobama kojima je potrebna stručna pomoć danas su i petnaestogodišnjaci i šesnaestogodišnjaci, dok postoje slučajevi kockanja već među učenicima šestog razreda.
Mostarski psiholog i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kockanju Marko Romić upozorava da problem više nikako ne može biti posmatran kao porok pojedinca, već kao ozbiljan društveni problem.
„Problem kockanja puno je ozbiljniji nego što običan čovjek misli, ali i nego što su naše vlasti i oni koji su zaduženi za to uopće svjesni. To je ogroman problem, rak-rana našeg društva“, kazao je Romić za Fenu.
Djeca sve ranije ulaze u svijet kockanja
Posebno zabrinjava podatak o starosnoj dobi osoba koje razvijaju patološki odnos prema kockanju.
Romić navodi da među korisnicima stručne pomoći ima maloljetnika, ali i da se sa kockanjem susreću djeca koja još pohađaju osnovnu školu.
„Imamo djecu u šestom razredu koja kockaju. Imamo djecu od 15 i 16 godina koja su patološki kockari i zadovoljavaju sve kriterije da ih tako proglasimo“, upozorava Romić.
Prema njegovom iskustvu, problem se ne završava na mladima. Među osobama koje razviju ovisnost ima i muškaraca i žena različite životne dobi, uključujući i osobe u poznim godinama.
Ipak, najčešći slučaj s kojim se susreće jeste muškarac srednje životne dobi, oženjen i sa djecom, kod kojeg je kockanje često počelo još u srednjoj školi.
Porodica često posljednja sazna
Problem se, kako upozorava Romić, godinama može skrivati od najbližih.
Porodica često shvati koliko je situacija ozbiljna tek kada nastanu veliki dugovi, ozbiljni sukobi ili drugi problemi koje više nije moguće prikriti.
Poseban rizik predstavlja dostupnost kladionica, kockarnica i reklama za igre na sreću, naročito u društvu u kojem veliki broj ljudi teško podmiruje osnovne životne troškove.
Iluzija brze zarade tada može postati posebno opasna.
Samo jedan odsto potraži pomoć
Jedan od najalarmantnijih podataka koje iznosi Romić jeste procjena da se samo oko jedan odsto osoba kojima je liječenje potrebno zaista liječi.
Još rjeđe se sam kockar prvi obrati stručnjaku.
„U jedan posto slučajeva javljaju se direktno kockari, i to obično kada ih ostavi žena ili kada neko treba vratiti njihov dug“, navodi Romić.
Mnogo češće prvi korak napravi član porodice – supruga, majka ili sestra.
„Ne pokrivajte njegove dugove“
Romić porodicama savjetuje da ne pokušavaju beskonačno sanirati posljedice kockanja umjesto osobe koja ima problem.
Umjesto toga, potrebno je postaviti jasne granice i insistirati na stručnom liječenju.
Uvjerenje da će osoba „sama prestati“ često može trajati godinama, dok se dugovi i posljedice u međuvremenu gomilaju. Pomoć se najčešće potraži tek kada dođe do ozbiljne finansijske krize ili raspada partnerskog odnosa.
Stručna pomoć postoji, a prvi korak može biti razgovor s porodičnim ljekarom, koji osobu može uputiti odgovarajućim stručnjacima.
Romić već 15 godina radi s osobama koje imaju problem s kockanjem, a kao jedan od najefikasnijih oblika pomoći izdvaja grupnu terapiju, uz zaštitu anonimnosti učesnika.
Problem više nije samo „igra“
Iskustva iz dugogodišnjeg rada Romić je pretočio i u knjigu „Izbavi nas od zla“, namijenjenu prvenstveno porodicama osoba ovisnih o kockanju.
Suština problema, upozorava, jeste u tome što ono što počne kao bezazlena uplata ili pokušaj brze zarade može prerasti u ovisnost koja razara finansije, odnose i život cijele porodice.
A podatak da se sa patološkim kockanjem već susreću djeca od 15 i 16 godina, pa čak i učenici šestog razreda, pokazuje koliko je problem postao ozbiljan i koliko je prevencija među najmlađima hitno potrebna.