Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milenko Kajganić još je u martu najavio odlučniju borbu protiv visoke korupcije, ali brojni predmeti u kojima se godinama pominju najviši politički funkcioneri i dalje čekaju epilog, piše BN
Jedan od najpoznatijih je predmet koji se odnosi na „Dodikovu vilu“, slučaj koji se u Tužilaštvu BiH nalazi više od decenije. Upravo o tom predmetu Kajganić je ranije govorio, navodeći da su se tužioci mijenjali, ali da je problem predstavljalo pribavljanje dokaza iz međunarodne pravne pomoći.
Kako je tada rekao, Srbija nikada nije dostavila tražene dokaze.
Međutim, pitanje koje se sve glasnije postavlja jeste – šta je sa drugim predmetima visoke korupcije i kriminala u kojima su se godinama pominjali političari i visoki funkcioneri?
Nešić najavljivao optužnicu, a sada se priprema za izbore
Posebnu pažnju javnosti privlači slučaj bivšeg ministra bezbjednosti u Savjetu ministara BiH Nenada Nešića, protiv kojeg je Kajganić ranije najavljivao podizanje optužnice.
Prošlo je više mjeseci, ali optužnice još nema.
Istovremeno, Nešić se priprema za politički povratak i predstojeće izbore, dok javnost i dalje nema odgovor na pitanje u kojoj je fazi njegov predmet i zbog čega se postupak toliko dugo razvlači.
Slična situacija vezana je i za Zorana Galića, bivšeg direktora Granične policije BiH i zamjenika direktora SIPA-e. Iako se nalazi van BiH i nalazi se na Interpolovoj potjernici, uspio je ostvariti pravo na penziju iz BiH.
Takve situacije dodatno hrane nepovjerenje građana u pravosudne institucije i stvaraju utisak da za visoke funkcionere postoje drugačija pravila nego za obične građane.
Hapšenja uz veliki publicitet, a onda – tišina
Politička analitičarka Vildana Selimbegović smatra da se problem ogleda u spektakularnim hapšenjima i javnim najavama velikih procesa koji na kraju često ne dobiju očekivani epilog.
Prema njenoj ocjeni, posebno je problematično kada takvi postupci propadnu pred sudovima, a država nakon toga mora plaćati odštete osobama koje su bile obuhvaćene procesima.
Takav način rada dodatno urušava povjerenje u pravosuđe.
Jer, ako Tužilaštvo BiH mjesecima ili godinama najavljuje da ima ozbiljan predmet protiv nekog političara, javnost s pravom očekuje da taj predmet dobije konkretan sudski epilog – bilo kroz optužnicu i suđenje, bilo kroz jasno obrazloženu odluku da nema dovoljno dokaza.
Najgora opcija je upravo ona koja se najčešće događa: predmet ostane otvoren, političar nastavi političku karijeru, a javnost godinama ne dobije odgovor.
Ko kontroliše pravosuđe?
Član Glavnog odbora SDS-a Marinko Božović smatra da se političari koji su pod istragama nalaze u svojevrsnom limbu koji može imati i političku funkciju.
On upozorava na mogućnost političkih pritisaka na pravosuđe, ali i na činjenicu da se otvoreni sudski procesi mogu koristiti kao sredstvo pritiska na političare.
Upravo zbog toga postavlja se mnogo šire pitanje: da li se pravosuđe u BiH koristi jednako prema svima ili politička moć određuje brzinu i pravac pojedinih postupaka?
Ako neko može godinama biti predmet istrage bez optužnice, dok se protiv drugih osumnjičenih postupci pokreću i završavaju mnogo brže, onda je teško građanima objasniti da zakon zaista jednako važi za sve.
„Zakon mora biti jednak za sve“
Doktor pravnih nauka Mlađen Mandić smatra da bi Tužilaštvo BiH moralo mnogo odgovornije postupati u predmetima koji izazivaju veliki interes javnosti.
Njegova poruka je jednostavna – zakon mora biti jednak za sve.
Ne može se, kako upozorava, dogoditi da se predmeti protiv običnih građana procesuiraju u kratkim rokovima, dok predmeti koji se odnose na političare godinama ostaju bez konkretnog rezultata.
Upravo tu nastaje najveći problem bh. pravosuđa.
Nije dovoljno saopštiti da se vodi istraga. Nije dovoljno najaviti „odlučnu borbu protiv visoke korupcije“. Građani žele da vide rezultate: optužnice, suđenja i pravosnažne presude – ili jasno obrazložene odluke da za optužnicu nema dovoljno dokaza.
Sve između toga ostavlja prostor za sumnje u političku zaštitu, pritiske i selektivnu pravdu.
A dok predmeti poput „Dodikove vile“, Nešića i drugih visokopozicioniranih funkcionera čekaju svoj epilog, pitanje ostaje isto:
Ako Tužilaštvo BiH zaista kreće u odlučnu borbu protiv visoke korupcije – kada će javnost konačno vidjeti prve konkretne rezultate?