Nakon 12 godina uspješnog života i rada u njemačkoj gastronomiji, Filip Krišto donio je radikalnu odluku – spakovao je kofere, poveo suprugu i troje djece i vratio se na djedovinu u selo Zagoričani između Šujice i Livna.
Iako je u Njemačkoj dobro zarađivao, život se sveo na relaciju kuća–posao, što je kod njega stvaralo osjećaj zarobljenosti. “Što sam imao više novaca, sve sam više bio nesretniji”, ističe Filip, dodajući da je prioritet bila sloboda i mirnije odrastanje djece u prirodi.
Zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa umjesto goveda odabrao je ovčarstvo. Stado trenutno broji 110 ovaca travničke pramenke, a planira proširenje na još 250 grla, zbog čega gradi novi objekat od 90 kvadrata. Za prehranu stada obezbijedio je 250 bala planinskog sijena s 40 hektara, a nabavio je svu mehanizaciju i osigurao imanje trostrukom zaštitom s električnim pastirima, tornjacima i kangalima.
Upozoravajući da nekontrolisani uvoz mesa ruši cijene domaćim proizvođačima, Filip ističe da otkup na veliko nije isplativ, zbog čega planira zaokružiti ciklus direktnom prodajom pečenog mesa. Prema njegovoj računici, za stabilan život na selu potrebno je najmanje 300 rasplodnih ovaca, vlastita mehanizacija i angažman dvoje ljudi.