Tragedija koja je prošle sedmice pogodila područje Omiša dobila je još potresniju dimenziju nakon svjedočenja Nikoline Slavnić, sestre 34-godišnje Dragane Antešević, jedine smrtno stradale osobe u velikom požaru koji je u noći između 13. i 14. avgusta zahvatio Omiš i okolinu.
Nikolina je za Slobodnu Dalmaciju ispričala kako su ona i Dragana pokušavale pobjeći od vatrene stihije, ali ih je požar sustigao nakon izlaska na Jadransku magistralu.
Njene riječi opisuju dramatičnu borbu za život, ali i trenutak u kojem je posljednji put vidjela svoju sestru.
„Rekla sam im: Mi ćemo poginuti. Izlazite!“
Dvije sestre iz Bosne i Hercegovine sezonski su radile u vili na Balića Ratu. Kada se požar približio objektu, čekale su da gosti napuste vilu, nakon čega su zajedno s koleginicom pokušale pobjeći službenim vozilom.
Međutim, ubrzo nakon izlaska na Jadransku magistralu situacija je postala dramatična.
Vatra je zahvatila vozilo, a Nikolina je još neko vrijeme pokušavala voziti. Zbog ogromne temperature automobil se ubrzo ugasio.
Tada je shvatila da više nema vremena.
„Rekla sam im: ‘Mi ćemo poginuti. Izlazite!’ Znala sam da će automobil eksplodirati ako ostanemo u njemu“, ispričala je Nikolina.
Sve tri žene izašle su iz vozila i pokušale pobjeći kroz požar.
„Vikala sam joj da trči, da bježi“
U haosu koji je nastao sestre su se razdvojile.
Nikolina je počela trčati, vjerujući da Dragana ide za njom. Kada se okrenula, ugledala je sestru udaljenu oko stotinu metara.
Pokušala joj je pomoći i dozivala je da bježi.
„Vikala sam joj da trči, da bježi. Vidjela sam je kako kleči, stoji i gleda me. Naišao je plamen i više je nisam vidjela. Samo je nestala“, prisjetila se Nikolina.
Pokušala je da se vrati prema Dragani, ali je između njih već bila vatrena prepreka.
Gorjeli su i automobili, a eksplozije i plamen presjekli su put.
„Znam da se nisam mogla vratiti. Da sam krenula kroz taj plamen, poginula bih. Ali stalno mi se vraća ta slika. Ona stoji s koferom, gleda me i onda je više nema“, rekla je.
Opečenih stopala i zapaljene kose bježala kroz vatru
Nikolina je i sama zadobila povrede. Opekla je stopala, povrijedila glavu i ruku, a tokom bijega kroz vatru zapalila joj se i kosa.
Ipak, nastavila je da trči.
U jednom trenutku počela je zaustavljati automobile i moliti ljude da joj pomognu.
Tada su joj u pomoć pritekle Natalija iz Stanića i njena kćerka Kristina.
„Molila sam ih da stanu. Govorila sam: ‘Ostala mi je sestra!’ Natalija mi je rekla: ‘Hoćeš li i ti poginuti?’ Samo me ugurala u automobil i odvezla. Ta mi je žena spasila život. Bog ju je poslao na to mjesto“, ispričala je Nikolina.
Satima se nadala da je Dragana preživjela
Nakon što je spašena iz vatrene stihije, Nikolina nije mogla prihvatiti da je ostala bez sestre.
Satima je pokušavala saznati gdje se Dragana nalazi. Provjeravala je bolnice, kontaktirala policiju i raspitivala se kod službi, nadajući se da je sestra nekako uspjela pobjeći ili da se nalazi među povrijeđenima čiji identitet još nije bio poznat.
Nažalost, nada se nije ostvarila.
Dragana je stradala u požaru.
Nikolina kaže da joj danas fizičke povrede gotovo ništa ne znače u odnosu na ono što je doživjela.
„Meni to nije bilo važno jer sam živa. Moje će rane zarasti. Ali ovo drugo… Ne znam kako će ovo ikada proći. Da barem nisam sve vidjela. Da nisam bila u tom paklu i gledala smrt u oči“, rekla je.
Zajedno došle na sezonu, zajedno planirale raditi
Dragana je godinama radila u Bosni i Hercegovini. Nakon što je napustila posao, Nikolina joj je predložila da zajedno odu na sezonu na Jadran.
Dragana je radila kao sobarica, dok je Nikolina bila na recepciji.
Plan koji je trebalo da bude prilika za zajednički rad i zaradu pretvorio se u tragediju.
Jedna sestra je preživjela, druga je izgubila život u vatrenoj stihiji.
Nikolina, uprkos svemu što je preživjela, ne želi krivicu prebacivati na ljude kod kojih su radile niti na mjesto na kojem se tragedija dogodila.
„Meni nisu krivi ni ljudi, ni to mjesto, ni Hrvatska. Žao mi je samo što je moja sestra morala otići na takav način. Ništa drugo“, poručila je.
Dragana je imala samo 34 godine. Njena sestra danas nosi uspomenu na posljednji pogled koji joj je Dragana uputila kroz vatru – sliku koju, kako kaže, ne može izbrisati iz glave.