Slobodan Ivković, koji dolazi iz Prirodnjačkog muzeja u Karlsruheu u Njemačkoj, prvi put istražuje područje Une i ovaj dio Bosne i Hercegovine. Njegovo interesovanje usmjereno je na pravokrilce skakavce, zrikavce i popce , a tokom istraživanja na Uni toko Sedmice nauke na Uni, došao je do zanimljivih otkrića.
„Prvi put sam na Uni i zapravo prvi put u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Ranije sam bio na Neretvi, gdje smo ostvarili ozbiljnu saradnju, koju smo kasnije nastavili i u Grčkoj. Sada sam dobio poziv da dođem ovdje i istražujem pravokrilce na Uni“, kaže Ivković.
Među vrstama koje je tokom istraživanja posebno izdvojio je Microplatythis salamandra, skakavca koji nema krila ni u odrasloj fazi. U Bosni i Hercegovini do sada je zabilježen na samo tri lokaliteta jednom kod Sarajeva i dva u okolini Une.
„Tokom ovih dana otkrili smo da ih oko Une i u okolini ima u ogromnim populacijama. Ono što je interesantno za ovu vrstu jeste da nemaju krila i da su beskrilni i kao odrasle jedinke, zbog čega su dosta ugroženi promjenama staništa. Potrebne su im vlažne livade s razvijenom vegetacijom“, objašnjava Ivković.
Dodaje da je period u kojem je istraživanje obavljeno još uvijek relativno rano za proučavanje pravokrilaca.
„Naći ćemo neke rane vrste, ali neke endemične vrste, odnosno one koje su ograničene na Bosnu i Hercegovinu ili Balkansko poluostrvo, možemo pronaći tek kasnije tokom godine“, kaže on.
Poljoprivreda i promjene staništa među najvećim prijetnjama
Govoreći o najvećim prijetnjama pravokrilcima, Ivković ističe da one zavise od područja, ali da je na Uni posebno primjetan uticaj poljoprivrede.
„Poljoprivreda je ovdje dosta razvijena, što ih jako ugrožava jer uništava njihova staništa. Nisam siguran koliko se koriste pesticidi, ali i oni imaju veliki uticaj. Tu su i promjene staništa, bilo da nastaju izgradnjom brana, bilo zbog poplava ili isušivanja“, navodi Ivković.
Problem je posebno izražen kod vrsta koje ne mogu da lete ili se kreću samo na malim udaljenostima.
„Postoje vrste koje su široko rasprostranjene i mogu letjeti, ali one ipak nisu poput ptica koje mogu praviti velike migracije. Mogu se kretati samo na kratkim udaljenostima, zbog čega su promjene i nestanak staništa za njih posebno ozbiljan problem“, objašnjava.
Važni su i kao indikatori zdravlja staništa
Pravokrilci imaju važnu ulogu u ekosistemu, prije svega kao hrana drugim organizmima, ali mogu biti i važni pokazatelji stanja prirode.
„Oni su zapravo glavna hrana za druge organizme, najviše za ptice, ali i za druge insekte. Takođe su indikatori staništa. Kada, na primjer, pronađemo Microplatythis salamandru, znamo da se nalazimo na zdravom, vlažnom staništu koje je tu već dugo“, kaže Ivković.
Iako pravokrilci nisu poznati po ulozi oprašivača poput leptira i pčela, njihova vrijednost u ekosistemu je višestruka.
„Ne mogu reći da su oni poput leptira, koji su važni oprašivači, jer je njihova uloga u oprašivanju mnogo manja. Ali važni su kao pokazatelji zdravih staništa i kao hrana za druge organizme“, dodaje.
„Nismo ni svjesni koliko je ovdje diverzitet bogat“
Ivković, koji je radio na istraživanjima pravokrilaca širom Balkana i Zapadnog Balkana, posebno ističe biološku raznovrsnost ovog prostora.
„Jako je važno da Bosna i Hercegovina sačuva svoje prirodno bogatstvo. Dosta sam radio po Balkanu i istraživao pravokrilce i u Njemačkoj je ta fauna dosta siromašnija. Tamo je priroda bolje zaštićena i sistem je uređeniji, ali je diverzitet mnogo manji u odnosu na Balkan“, kaže.
Prema njegovim riječima, upravo je bogatstvo vrsta na Balkanu nešto čega često nismo dovoljno svjesni.
„Mislim da nismo ni svjesni koliko je ovdje diverzitet bogat i šta sve imamo. Uvijek mi je drago da dođem iz Njemačke ovdje da istražujem, jer tamo, iskreno, nisam naročito zadovoljan njihovom faunom“, kaže kroz osmijeh.
Zaštita počinje edukacijom
Na pitanje šta Bosna i Hercegovina može učiniti kako bi sačuvala svoje prirodno bogatstvo, Ivković prvo ističe potrebu za promjenom svijesti o značaju prirode.
„Prvo moramo promijeniti svijest ljudi. To mora početi i u školama. Sve počinje od malih nogu – da naučimo djecu da cijene prirodu, ali i odrasle“, smatra on.
Tek nakon toga, dodaje, dolaze zakoni i njihova primjena.
„Nakon edukacije slijede zakoni koji se moraju poštovati, ne samo na papiru nego i u praksi. Moramo cijeniti i naše rijeke, a ne bacati smeće u njih. To je, nažalost, problem ne samo ovdje nego širom Balkana, koliko smo mogli vidjeti“, kaže Ivković.
„Ima mnogo stvari koje treba uraditi, ali ja bih krenuo od edukacije, a onda sve ostalo – do zakona i njihovog provođenja“, zaključuje Ivković.
Sedmicu nauke na Uni organizovala je međunarodna organizacija Riverwatch u okviru kampanje Sačuvajmo plavo srce Evrope u saradnji sa lokalnim partnerima Centar za životnu sredinu i Act – Fondacija Atelje za društvene.