Ljudi koji su odrastali tokom 60-ih i 70-ih godina često su mnogo ranije učili da se oslanjaju sami na sebe nego što je to danas slučaj. Djeca su provodila više vremena bez direktnog nadzora odraslih, a mnoge praktične vještine sticala su kroz svakodnevne obaveze, posmatranje roditelja i vlastito iskustvo.
Psiholozi i istraživanja ukazuju na to da uključivanje djece u kućne poslove i davanje prilike da samostalno rješavaju probleme može doprinijeti razvoju odgovornosti, samopouzdanja i osjećaja kompetentnosti. Ovo je devet vještina za koje bi se mnogi odrasli iz tih generacija nekada pomalo postidjeli priznati da ih ne znaju.
Pranje i održavanje odjeće
Mnogi pripadnici generacije X i baby boom generacije odmalena su pomagali u kući, pa su rano naučili kako se pere i razvrstava veš, glača odjeća ili uklanjaju tvrdokorne fleke. Takvi zadaci nisu bili rezervisani samo za odrasle, već su predstavljali dio svakodnevnog života djece.
Rano uključivanje u kućne obaveze može pomoći djeci da razviju osjećaj odgovornosti i samostalnosti, a vještine koje su usvojili kroz praksu često su im ostajale korisne cijelog života.
Računanje bez kalkulatora
Prije pametnih telefona i kalkulatora na svakom koraku, računanje napamet bilo je dio svakodnevice. Trebalo je brzo izračunati koliko novca treba vratiti u prodavnici, koliko nešto košta ili napraviti jednostavan račun bez pomoći tehnologije.
Starije generacije zato su mnogo češće koristile mentalno računanje. Danas se za iste zadatke često poseže za telefonom, čak i kada je riječ o vrlo jednostavnim računskim operacijama.
Kuhanje
Djeca koja su odrastala 60-ih i 70-ih često su imala priliku da u kuhinji uče uz roditelje. Pripremanje doručka, pravljenje jednostavnog obroka ili pomaganje oko ručka bili su uobičajeni načini na koje su sticali prve kulinarske vještine.
Takvo iskustvo djeci može donijeti ne samo veću sigurnost u kuhinji već i osjećaj da mogu sama brinuti o osnovnim potrebama.
Snalaženje bez GPS-a
Danas je dovoljno ukucati adresu u telefon i pratiti uputstva. Nekada nije bilo te mogućnosti. Ljudi su se oslanjali na papirne karte, putokaze, pamćenje i sposobnost procjene pravca.
Zbog toga su ranije generacije morale aktivnije razvijati osjećaj za prostor i orijentaciju. Danas GPS olakšava svakodnevno kretanje, ali istovremeno smanjuje potrebu da sami pamtimo puteve i procjenjujemo gdje se nalazimo.
Adresiranje pisama
Pisanje adrese na kovertu nekada je bilo nešto što se jednostavno moralo znati. Pisma, računi, čestitke i različita dokumenta redovno su se slali poštom, pa je pravilno ispisivanje adrese bilo dio osnovne svakodnevne pismenosti.
Danas, kada većina komunikacije stiže putem elektronske pošte i aplikacija za dopisivanje, ova vještina postala je gotovo zaboravljena.
Osnovni kućni popravci
Promijeniti sijalicu, zategnuti šraf, sastaviti jednostavan komad namještaja ili se poslužiti osnovnim alatom nekada se smatralo nečim što bi odrasla osoba trebalo da zna.
Djeca su te vještine često učila gledajući roditelje ili pomažući im. Nije se očekivalo da za svaki sitni kvar odmah bude pozvan majstor. Upravo takvo iskustvo pomagalo je u razvijanju praktičnosti, samostalnosti i sposobnosti rješavanja problema.
Šivenje i krpljenje odjeće
Zašiti dugme, zakrpiti malu rupu ili napraviti jednostavnu prepravku na odjeći nekada je bilo sasvim uobičajeno. Odjeća se češće popravljala i čuvala, umjesto da se odmah zamijeni novom.
Mnogi koji su odrastali u tom periodu te su vještine naučili kod kuće, često od majki i baka. Danas ih veliki broj ljudi gotovo nikada ne koristi.
Čitanje uputstava i snalaženje bez interneta
Nekada je za odgovor na jednostavno pitanje trebalo otvoriti enciklopediju, priručnik ili jednostavno pitati nekoga ko zna. Uputstva za uređaje čitala su se od početka do kraja, a rješenja za probleme nisu bila udaljena samo nekoliko klikova.
Danas internet omogućava da gotovo svaku informaciju pronađemo za nekoliko sekundi. Zbog toga je potreba za pamćenjem informacija i samostalnim traženjem rješenja kod mnogih ljudi manja nego ranije.
Samostalno obavljanje svakodnevnih obaveza
Mnogi ljudi koji su odrastali 60-ih i 70-ih kao djeca su sami odlazili u prodavnicu, do škole, kod rodbine ili obavljali manje zadatke za porodicu. Roditelji nisu uvijek bili u mogućnosti da ih prate i organizuju svaki njihov korak.
Takva svakodnevna sloboda djeci je pružala priliku da donose odluke, snalaze se u nepredviđenim situacijama i preuzimaju odgovornost za ono što rade.
Naravno, nije svaka vještina iz prošlosti nužno bolja, niti današnja djeca zbog tehnologije postaju manje sposobna. Ali razlika je očigledna: generacije koje su odrastale prije pametnih telefona mnogo su češće bile prisiljene da praktične probleme rješavaju same. Upravo zato mnoge stvari koje su se nekada podrazumijevale danas predstavljaju vještine koje se moraju svjesno učiti.