Film „Odiseja“ postao je najveći komercijalni uspjeh u karijeri Christophera Nolana, zaradivši više od 1,1 milijardu dolara širom svijeta za manje od mjesec dana prikazivanja.
Time je Nolanova adaptacija Homerovog epa nadmašila „Viteza tame: Povratak“ iz 2012. godine, koji je sa zaradom od 1,085 milijardi dolara do sada držao prvo mjesto u rediteljevoj filmografiji. „Vitez tame“ iz 2008. godine zaradio je 1,005 milijardi dolara.
Prema podacima koje prenosi Associated Press, „Odiseja“ je prešla granicu od 1,1 milijardu dolara i prije početka prikazivanja u Kini, dok je posebno veliki uspjeh ostvarila u IMAX dvoranama.
Film je premijerno prikazan 17. jula, a Matt Damon igra Odiseja, kralja Itake koji nakon Trojanskog rata pokušava da se vrati Penelopi i sinu Telemahu. Ono što bi trebalo da bude putovanje kući pretvara se u desetogodišnje lutanje ispunjeno bogovima, čudovištima, iskušenjima i posljedicama vlastitih odluka.
Ogromna zarada pokazuje da Nolan danas ima rijetku moć da antički ep star gotovo tri milenijuma pretvori u globalni događaj. Međutim, komercijalni uspjeh nije utišao rasprave o tome koliko je u njegovom filmu zaista ostalo od Homerove „Odiseje“.
U Nolanovoj „Odiseji“ nema Odiseja?
U BUKA podcastu o filmu su razgovarali teoretičarka umjetnosti Monika Bilbija i novinar i filmski kritičar Branislav Predojević Čupo. Oboje su saglasni da je riječ o velikom bioskopskom spektaklu, ali i filmu čiji pojedinačni dijelovi funkcionišu bolje od cjeline.
Bilbija je film posmatrala kroz tri nivoa: kao samostalno filmsko djelo, kroz način na koji su ekranizovane poznate epizode i kroz odnos prema etosu i simbolici Homerovog epa.
Kao bioskopski spektakl i niz pojedinačnih epizoda, Nolanova „Odiseja“ ima izuzetno snažne trenutke. Susret sa Kiklopom Polifemom, epizoda sa Kirkom i pretvaranjem ljudi u svinje, Had, sirene, zvuk i fotografija pokazuju Nolana u njegovom najboljem izdanju.
Posebno se izdvaja scena sa sirenama, u kojoj Nolan mit ne pokušava samo doslovno prikazati, nego mu pronalazi filmski ekvivalent kroz sliku, ritam i zvuk. U takvim trenucima „Odiseja“ opravdava status filma koji treba gledati u bioskopu.
Problem nastaje kada te veličanstvene prizore treba povezati u cjelovitu priču.
Odisej bez lukavosti, gordosti i potrebe za slavom
Najveća zamjerka Nolanovoj interpretaciji odnosi se na promjenu Odisejevog karaktera.
Homerov Odisej nije samo čovjek kojem se događaju strašne stvari. On je lukav, mudar, duhovit, prepreden, gord i često nadmeno uvjeren u vlastitu sposobnost da nadmudri ljude, čudovišta i bogove. Upravo ga njegove osobine istovremeno spasavaju i dovode u novu opasnost.
Nakon što nadmudri i oslijepi Polifema, Homerov Odisej ne može jednostavno pobjeći. Iako je već na sigurnom, mora otkriti svoje pravo ime. Nije mu dovoljno što je pobijedio – želi da se zna da je to učinio Odisej, Laertov sin.
Ta potreba da bude prepoznat pokreće Posejdonovu osvetu i produžava njegovo lutanje. Odisejev karakter tako postaje aktivni uzrok njegove sudbine.
Nolan je taj aspekt značajno ublažio. Njegov Odisej prvenstveno je savremeni traumatizovani veteran, obilježen ratom, krivicom i razaranjem Troje. To je legitimna interpretacija čovjeka koji se vraća iz rata, ali se postavlja pitanje da li je to još Homerov Odisej.
Umjesto Homerovog pitanja – kako se vratiti kući ako se čovjek ne može odreći vlastitog imena, ponosa i slave – Nolan postavlja savremenije pitanje: kako živjeti sa onim što smo učinili u ratu?
To nije bezvrijedno pitanje. Naprotiv. Ali nije nužno pitanje na kojem počiva Homerova „Odiseja“.
Bogovi ili ljudi u boljim kostimima?
Druga važna promjena jeste gotovo potpuno brisanje granice između bogova i ljudi. Nolan fantastične elemente racionalizuje, umanjuje ili ih pokušava učiniti fizički uvjerljivim.
Zbog toga bogovi povremeno više podsjećaju na moćne političke aktere nego na bića koja pripadaju poretku izvan ljudskog razumijevanja.
Homerova „Odiseja“ počiva na svijetu koji nije potpuno ljudski. Odisej bira, djeluje, griješi i snosi posljedice, ali sve to čini unutar poretka koji ga nadilazi. Kada se ta vertikala izgubi, mijenja se i odnos između čovjeka i sudbine, slobodne volje i kazne, Odiseja i Posejdona.
Čudovišta tada postaju prepreke koje treba savladati, a bogovi, kako je ocijenjeno u podcastu, gotovo „ljudi boljeg dizajna“.
Velike slike, slabi dijalozi
Dok su fotografija, zvuk i produkcija među najvećim kvalitetima filma, dijalozi su jedan od njegovih najslabijih elemenata. Savremeni izrazi često narušavaju osjećaj mitskog svijeta i stvaraju neobičan raskorak između monumentalnih slika i banalnog teksta.
Nolan je mnogo uvjerljiviji kada priču gradi slikom, prostorom i zvukom nego kada njeno značenje pokušava objasniti riječima.
Predojević je film smjestio u širi kontekst Nolanove karijere i tradicije velikih autora poput Stanleyja Kubricka i Alfreda Hitchcocka, koji su istovremeno gradili prepoznatljiv autorski rukopis i komunicirali sa masovnom publikom.
„Odiseja“ potvrđuje da Nolan danas nije samo reditelj nego i jedan od rijetkih autora čije ime samo po sebi može privući milione ljudi u bioskope.
Film je u potpunosti sniman IMAX kamerama, a Nolanov insistiranje na velikom platnu, stvarnim lokacijama i fizičkom osjećaju prostora jedan je od razloga zbog kojih pojedine scene imaju gotovo opipljivu snagu.
Ipak, tehnička veličina ne mora automatski značiti i emocionalnu dubinu.
Veliki uspjeh i otvoreno pitanje
Monika Bilbija i Branislav Predojević Čupo filmu su dali ocjenu između trojke i trojke plus. Pojedine epizode zaslužuju znatno više, ali film kao cjelina ostavlja utisak neujednačenog djela u kojem se smjenjuju veličanstveni i problematični trenuci.
Više od milijardu dolara zarade dokazuje da je Nolan uspio napraviti globalni spektakl i antički mit ponovo dovesti u središte popularne kulture. U vremenu dominacije franšiza, superheroja i nastavaka, činjenica da je Homerova priča privukla toliku publiku svakako je značajna.
Ali zarada ne daje odgovor na važnije pitanje.
Da li smo dobili novu veliku „Odiseju“ ili veliki Nolanov film koji je iz Homerovog epa uzeo likove, čuvene epizode i putovanje, ali izgubio junaka i unutrašnji sukob zbog kojih ta priča traje gotovo tri hiljade godina?