Naučnici sve više smatraju da put ka zdravijem i dužem životu ne bi trebalo da počinje tek u odraslom dobu, već mnogo ranije – čak i prije rođenja. Ovakav pristup predstavljen je u novom radu objavljenom u časopisu Nature Health, o kojem piše Science Alert.
Fokus na najraniji period života
Međunarodni tim istraživača predložio je osnivanje konzorcijuma PROSPER (Pregestational and Pediatric Research for Optimal Healthspan and Early-life Resilience), čiji je cilj da proučava kako period prije začeća, trudnoća i rano djetinjstvo utiču na zdravlje tokom čitavog života.
Autori smatraju da se dosadašnja istraživanja dugovječnosti uglavnom bave starijom populacijom, odnosno trenutkom kada su brojna oštećenja organizma već nastala.
Kako navode, medicina zdrave dugovječnosti do sada je uglavnom pokušavala da saznanja iz biogerontologije primijeni na odrasle osobe, dok su intervencije uslijedile tek nakon višedecenijskog nagomilavanja molekularnih i ćelijskih promjena povezanih sa starenjem. Takav pristup, upozoravaju, propušta važnu priliku za prevenciju.
Potrebni biomarkeri prilagođeni uzrastu
Iako postoje brojna istraživanja koja povezuju uslove u djetinjstvu sa zdravljem u kasnijim godinama, autori ističu da još uvijek ne postoji jedinstven okvir koji bi pratio procese starenja od najranijih faza života.
Posebno naglašavaju da biomarkeri starenja koji se koriste kod odraslih ne mogu jednostavno da se primjenjuju na djecu, jer u ranom uzrastu isti pokazatelji mogu imati potpuno drugačije biološko značenje.
Prema njihovom mišljenju, biološka starost kod djece ne odražava nagomilana oštećenja organizma, već razvojnu usklađenost i otpornost, zbog čega su potrebni posebni modeli, biomarkeri i način tumačenja rezultata prilagođeni uzrastu.
Novi pojam – “peakspan”
Istraživači uvode i termin “peakspan”, kojim označavaju period života u kojem čovjek dostiže vrhunac svojih fizičkih i mentalnih sposobnosti.
Umjesto da se uspjeh mjeri samo brojem godina ili dužinom zdravog života, ovaj koncept naglašava koliko dugo osoba ostaje u fazi svojih najboljih funkcionalnih sposobnosti.
Kako bi to bilo moguće pratiti, predlaže se povezivanje genetskih, molekularnih i drugih bioloških podataka sa kliničkim nalazima tokom različitih razvojnih faza. Na taj način bi se mogli razviti modeli koji bi ranije prepoznavali rizike za nastanak bolesti i omogućili pravovremene intervencije.
Cilj je prevencija, a ne samo liječenje
Jedna od ideja konzorcijuma jeste razvoj dijagnostičkih i terapijskih pristupa prilagođenih različitim životnim dobima, koji bi se mogli uključiti u redovnu ginekološko-akušersku i pedijatrijsku praksu.
Time bi se, smatraju autori, medicina više usmjerila na očuvanje zdravlja i prevenciju bolesti, umjesto da reaguje tek kada se zdravstveni problemi već razviju.
Prijedlog je tek na početku
PROSPER je za sada tek prijedlog i još nije razrađen u svim detaljima. Ipak, autori predviđaju da bi konzorcijum mogao da razvija kliničke smjernice, organizuje medicinska istraživanja i uspostavi nove načine prikupljanja podataka o zdravlju tokom cijelog života.
Istraživači vjeruju da bi ovakav pristup mogao unaprijediti razumijevanje procesa starenja i doprinijeti razvoju efikasnijih strategija za očuvanje zdravlja svih generacija. Zaključuju da bi povezivanje disciplina koje su do sada uglavnom djelovale odvojeno omogućilo proučavanje biološkog starenja od njegovih najranijih početaka pa sve do kasnijih životnih faza.
Izvor: Science Alert, prema radu objavljenom u časopisu Nature Health.