Mars već stoljećima zaokuplja ljudsku maštu. Nekada je bio simbol rata i tajanstvenih civilizacija, a danas predstavlja najveći izazov moderne nauke. Put do trajnog boravka ljudi na Crvenoj planeti bit će dug i zahtijevat će razvoj novih tehnologija, od raketa i robotike do proizvodnje energije, recikliranja vode i zaštite od zračenja.
Drevni narodi Mars su prepoznavali po njegovoj crvenkastoj boji, zbog čega su ga povezivali s ratom i opasnošću. Danas je poznato da je ta boja posljedica oksidiranih željeznih minerala u marsovskoj prašini. Ipak, iza tog prepoznatljivog izgleda krije se svijet s ledenim polovima, ogromnim kanjonima, ugašenim vulkanima i tragovima drevnih rijeka.
Za razliku od Mjeseca ili Venere, Mars je jedino mjesto u Sunčevom sistemu koje se ozbiljno razmatra kao budući dom ljudi izvan Zemlje. Iako je hladan, ima gotovo jednako dug dan kao Zemlja i posjeduje resurse koji bi jednog dana mogli omogućiti dugotrajniji boravak ljudi.
Od mitova do nauke
Krajem 19. stoljeća italijanski astronom Giovanni Schiaparelli na kartama Marsa označio je linije koje je nazvao canali. Pogrešan prevod ove riječi na engleski kao “kanali” doveo je do uvjerenja da je na Marsu postojala napredna civilizacija.
Kasnije su svemirske misije, posebno Mariner 4, pokazale da takvi kanali ne postoje. Umjesto gradova i civilizacije, otkriven je hladan i kraterima prekriven svijet. Danas naučnici više ne tragaju za ostacima inteligentnog života, već za dokazima da je na Marsu nekada postojala voda i možda jednostavni oblici života.
Zašto je Mars toliko težak izazov?
Na prvi pogled čini se logičnim da nakon Mjeseca ljudi krenu prema Marsu. Međutim, razlika između ta dva odredišta je ogromna.
Do Mjeseca se stiže za nekoliko dana, dok put do Marsa traje mjesecima. Signal između Zemlje i Marsa putuje od nekoliko do više od 20 minuta, zbog čega astronauti neće moći računati na trenutnu pomoć ili upute iz kontrolnog centra.
Svaki kvar, medicinski problem ili nedostatak rezervnih dijelova moraće rješavati sami. Zato će misije na Mars predstavljati test za raketnu tehnologiju, medicinu, robotiku, psihološku pripremu posade i sisteme za održavanje života.
Mjesec kao priprema
Program Apollo dokazao je da čovjek može sletjeti na drugo nebesko tijelo i sigurno se vratiti na Zemlju. Danas program Artemis ima drugačiji cilj, uspostaviti dugotrajnije prisustvo ljudi na Mjesecu i pripremiti tehnologije koje će jednog dana biti korištene na Marsu.
Na Mjesecu će se testirati sistemi za proizvodnju energije, recikliranje vode, zaštitu od zračenja, izgradnju stambenih modula i korištenje lokalnih materijala.
Sve što se tamo pokaže uspješnim moglo bi jednog dana odlučivati o opstanku prve ljudske posade na Marsu.
Roboti će stići prije ljudi
Prije nego što astronauti zakorače na Mars, najveći dio posla obavit će roboti. Oni će istraživati teren, tražiti led, pripremati mjesta za slijetanje, postavljati opremu i graditi zaštitne objekte.
Posebno važna bit će mogućnost gradnje od lokalnog materijala. Površinu Marsa prekriva regolit, sloj prašine i usitnjenog kamenja, od kojeg bi roboti mogli izrađivati zidove, platforme za slijetanje i druge dijelove buduće baze pomoću tehnologije 3D štampe.
Prva ljudska baza na Marsu neće nastati jednim slijetanjem. Bit će rezultat dugog procesa u kojem će se povezati robotski sistemi, proizvodnja energije, komunikacije, recikliranje resursa i zaštita od opasnog svemirskog okruženja.
Ako čovječanstvo jednog dana zaista bude živjelo na Marsu, svaki od tih sistema morat će funkcionisati gotovo besprijekorno, jer će pomoć sa Zemlje biti veoma daleko.