Iako statistički podaci pokazuju da u BiH i dalje postoji značajan broj pripadnika srednje klase, sve veći dio kućanstava u praksi živi bez realne mogućnosti štednje ili izdržavanja i najmanjeg financijskog udara. Rast cijena stanova, hrane i osnovnih životnih troškova u velikoj je mjeri pojeo efekte rasta plaća, pa se srednji sloj, nekadašnji nositelj ekonomske stabilnosti, sve češće svodi na život od mjeseca do mjeseca.
Ekonomist Igor Gavran u svojim analizama ističe da se upravo u tom odnosu najbolje vidi slabljenje srednje klase u BiH, jer čak ni prosječne plaće ne osiguravaju životni standard koji bi se u europskim okvirima mogao nazvati srednjom klasom. Prema njegovim riječima, rast nominalnih primanja gubi efekt zbog rasta cijena osnovnih životnih troškova.
Teorija i praksa
U ekonomskoj teoriji srednja klasa se najčešće definira kao skupina kućanstava koja ostvaruju između 75 i 200 posto medijalnog dohotka. Međutim, u stvarnosti, taj pojam mnogo manje ovisi o formalnoj visini prihoda, a mnogo više o sposobnosti da se nakon osnovnih troškova osigura štednja, sigurnosna rezerva i dugoročna financijska stabilnost, piše Glas Srpske
Prema procjenama zasnovanim na strukturi plaća i potrošnje, u ovu kategoriju formalno spada oko 30 do 40 posto kućanstava, ali je broj onih koji uistinu žive standarde klasične srednje klase – stabilna štednja, mogućnost planiranja, otpornost na krize – znatno manji. Većina se kreće u zoni tekuće potrošnje, bez financijskog jastuka i s ograničenim prostorom za bilo kakav neplanirani trošak.
Gavran smatra da srednja klasa u BiH sve više nestaje i postaje gotovo endemska kategorija. Navodi i da značajan dio stanovništva koji se formalno može svrstati u taj sloj u praksi živi bez financijske sigurnosti, u stalnom režimu pokrivanja tekućih troškova. Analize primanja pokazuju da se “stvarna” srednja klasa svodi na oko 15 do 20 posto kućanstava. Donju granicu čine obitelji koje jedva pokrivaju osnovne troškove s prihodima od 2.500 do 3.500 maraka, dok “klasična” srednja klasa podrazumijeva primanja od 4.000 do 6.500 KM.
Život na granici
Da ta linija između statistike i stvarnosti postaje sve tanja, pokazuju i konkretni primjeri iz svakodnevnog života. Obitelj iz Banje Luke, u kojoj su supružnici zaposleni kao medicinska sestra i nastavnik, s dvoje djece i ukupnim prihodima od oko 3.600 maraka, formalno se nalazi u zoni donjeg srednjeg sloja. Međutim, njihova financijska realnost pokazuje nešto sasvim drugo.
– Nakon otplate stambenog kredita, troškova hrane, prijevoza, školovanja djece i režija, proračun se praktički svodi na tekuće preživljavanje. U takvim uvjetima ne postoji prostor za štednju niti za nepredviđene troškove bez zaduživanja. Čak i odlazak na more, koji bi trebao biti normalan, postaje sporan – kaže Stefan P. (39), dodajući da, unatoč fakultetskom obrazovanju, obitelj teško može priuštiti bilo kakav komfor izvan osnovnih potreba.
Mjesečni troškovi četvoročlane obitelji u većim gradovima danas u prosjeku prelaze 3.000 KM. Stanovanje, bilo kroz kredit ili najam, iznosi 700 do 1.000 maraka, hrana 1.000 do 1.300, režije više od 300, dok prijevoz, obrazovanje i ostali troškovi ukupan iznos podižu na 3.000 do 3.500 KM mjesečno. U praksi, to znači da se cijeli jedan prihodovni nivo kućanstva troši na golu reprodukciju života.