Reditelj Emir Kusturica oprostio se od svog rođaka, bosanskohercegovačkog likovnog umjetnika Edina Numankadića, koji je jučer preminuo u Sarajevu.
Na svom blogu objavio je emotivnu poruku u kojoj se prisjetio dugogodišnjeg prijatelja, saradnika i čovjeka s kojim ga je vezivalo višedecenijsko prijateljstvo, još od djetinjstva.
„Kaže mi tvoja Nina da si umro mirno, u fotelji, i kada se suze sjuriše niz lice pomislih – život te nije štedio, ali, eto, smrt te nije namučila. Dok putuješ, moj Edo, znam da više neću čuti, poslije poziva iz Sarajeva, ‘Treba li ti šta?’, na šta ja odgovaram ‘Ne treba’ i pitam tebe ‘Treba li tebi šta?’. Ti si uvijek govorio da ne treba“, napisao je Kusturica.
Prisjetio se i njihovog odnosa koji je, kako navodi, opstao i tokom rata i nakon njega, uprkos okolnostima i različitim političkim pogledima.
„Između treba i ne treba odvijao se naš bratski odnos u posljednjih trideset godina. Kako u vrijeme rata, tako i poslije, u miru, nosio sam neizbrisiv trag radosti i slika saosjećanja, bratske ljubavi davno započete u dedinoj kući u Mustafe Golubića“, naveo je.
Dodao je da su se nakon rata sastajali u Andrićgradu i na Mećavniku, ali da su ta viđanja držali podalje od javnosti.
„Viđanja u Andrićgradu i na Mećavniku, poslije rata, držali smo u tajnosti zbog mojih stavova i političkog stanovišta, zbog kojeg, evo, nažalost, ne mogu doći da te ispratim na taj najduži put koji pripada svima“, napisao je Kusturica.
U oproštajnoj poruci istakao je da mu je Numankadić bio mnogo više od rođaka i prijatelja, te da je od njega učio o životu, umjetnosti i ljudskosti.
„Do neba sam ti zahvalan na plemenitosti koju si čitavog života prenosio na mene u djetinjstvu i kasnije, što si me naučio da mislim o umjetnosti, da tumačim istoriju slikarstva i što si bio čovjek – miran, mudar i miroljubiv“, poručio je.
Poruku je završio riječima koje najbolje oslikavaju njihov odnos:
„Još kad bi moglo da me samo još jednom nazoveš i da me pitaš: ‘Treba li ti šta?’“