Dok Sjedinjene Američke Države i Iran pregovaraju o trajnom otvaranju Ormuskog moreuza i normalizaciji protoka nafte s Bliskog istoka, sve je više analitičara koji smatraju da je ključnu ulogu u stabilizaciji tržišta odigrala zemlja koja u tim pregovorima uopšte ne učestvuje – Kina.
Kao drugi najveći svjetski potrošač nafte, Kina je posljednjih mjeseci povukla niz strateških poteza kojima je zaštitila vlastito tržište, ali i ublažila globalni energetski šok izazvan ratom u Iranu. Upravo zbog toga nisu se ostvarila katastrofična predviđanja prema kojima je cijena nafte mogla dostići i 200 dolara po barelu.
Kina kao nevidljivi stabilizator tržišta
Rat u Iranu prekinuo je pristup za više od 11 miliona barela nafte dnevno, što je izazvalo strah od nove globalne energetske krize. Ipak, uprkos poremećajima koji su prema procjenama premašili milijardu barela izgubljenog snabdijevanja, tržište nije doživjelo kolaps.
Analitičari smatraju da je jedan od glavnih razloga upravo Kina.
„Kina je odigrala ključnu ulogu u ublažavanju udara za ostatak Azije, a samim tim i za globalnu ekonomiju“, rekao je Daan Walter, direktor energetskog instituta Ember.
Cijena nafte Brent početkom maja dostigla je 114 dolara po barelu, ali se posljednjih dana spustila ispod 78 dolara zbog očekivanja da će trgovina kroz Ormuski moreuz uskoro biti normalizovana. Ipak, stručnjaci upozoravaju da će kineska politika potrošnje i dalje imati presudan uticaj na tržište.
Zašto se nije ponovila 1973. godina
Jedan od najzanimljivijih aspekata aktuelne krize jeste činjenica da se nije ponovio scenario iz 1973. godine.
Tokom arapskog naftnog embarga te godine gubitak oko sedam posto globalnog snabdijevanja doveo je do skoka cijena od čak 134 posto. Današnja kriza zahvatila je znatno veći dio svjetskog tržišta, procjenjuje se oko 14 posto ukupnog snabdijevanja, ali sličan cjenovni šok nije uslijedio.
Analitičari banke Societe Generale taj paradoks objašnjavaju upravo kineskom ulogom, nazivajući Peking „nevidljivom rukom koja uravnotežuje tržište“.
Kina je smanjila uvoz za oko tri miliona barela dnevno, što približno odgovara ukupnoj dnevnoj potrošnji Japana.
Milijarda barela u rezervi
Prema riječima Janiva Shaha iz kompanije Rystad Energy, Kina je godinama koristila jeftiniju rusku i iransku naftu kako bi stvorila ogromne strateške i komercijalne zalihe.
Procjenjuje se da danas raspolaže sa više od milijardu barela rezervi, koje je počela koristiti nakon izbijanja sukoba.
„Kina je godinama postavljala donju granicu cijena, ali se ove godine taj obrazac potpuno preokrenuo“, navodi Shah.
Osim toga, kineske vlasti ograničile su izvoz benzina i dizela kako bi zaštitile domaće tržište, što je dodatno smanjilo potrebu za kupovinom skupe nafte na međunarodnom tržištu.
Električni automobili mijenjaju pravila igre
Dodatni faktor koji je ublažio pritisak na tržište jeste ubrzana elektrifikacija kineskog saobraćaja.
Danas je približno svaki drugi novi automobil prodan u Kini električni model. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), kineska flota električnih vozila prošle godine smanjila je potrošnju nafte za oko milion barela dnevno.
„To je bio odličan ventil za rasterećenje globalnog tržišta“, ocjenjuje David Fishman iz konsultantske kuće Lantau Group.
Ipak, upozorava da Kina neće beskonačno trošiti postojeće zalihe. Čim cijene dodatno padnu, očekuje se novo gomilanje rezervi.
Od nestašice do viška nafte
Zanimljivo je da se tržište danas suočava s potpuno drugačijim problemom od onoga kojeg su se investitori pribojavali prije nekoliko mjeseci.
Međunarodna agencija za energiju sada upozorava na mogućnost viška ponude, procjenjujući da bi rast proizvodnje naredne godine mogao premašiti potražnju za čak 4,7 miliona barela dnevno.
Ako se Ormuski moreuz brzo otvori, na tržište bi se moglo vratiti oko 100 miliona barela trenutno blokirane nafte, dok bi eventualno ukidanje američkih sankcija Iranu dodatno povećalo proizvodnju.
U takvom scenariju Kina bi ponovo mogla postati ključni faktor.
„Ovo je potpuno drugačija slika od one prije samo dva mjeseca. Trenutno jedino Kina ima kapacitet da apsorbuje toliki višak ponude, ali glavno pitanje glasi – šta Kina zapravo želi kupiti?“, zaključuje analitičarka kompanije Kpler, Muyu Xu.