Ekološka dozvola koju je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (Ministarstvo) izdalo investitoru ”DRVO-EXPORT“ d.o.o. Teslić za eksploataciju rude uglja na ležištu ”Bistrica” kod Prijedora, po tužbama Centra za životnu sredinu (Centar) i mještana poništena je po treći put.
Sporna dozvola je prvi put poništena zbog bitnih propusta kod utvrđivanja “nultog stanja” životne sredine, te nedostatka plana remedijacije i rekultivacije. Nakon ponovnog zahtjeva, i dopune dokaza, ministarstvo je investitoru izdalo dozvolu, koju je, po tužbi Centra, sud drugi put poništio zbog nezakonitog odlučivanja.
Hronologija bezakonja: Radovi počeli prije koncesije i papira
Podsjećamo, u postupku koji je prethodno vođen, sud je uvažio tužbu Centra, jer su radovi na predmetnoj lokaciji otpočeli prije dodjele koncesije, provedenih procedura i prije nego što su se počeli pribavljati izvještaji koji su korišteni za izdavanje ekološke dozvole. Zbog toga nije utvrđeno pravo “nulto stanje” životne sredine, kakvo je postojalo prije radov, a kakvo je ekološkom dozvolom trebalo zaštititi.
Ministarstvo kao servis investitora: Vjerovali na riječ, ignorisali inspekciju
Razlog za poništenje sporne dozvole, po treći put, je opetovani propust ministarstva da pravilno utvrdi sve odlučne činjenice, kako je to naložio sud. Naime, druga dopuna dokaza i ponovljeni postupak odlučivanja, u kojem je ministarstvo bilo dužno da utvrdi potpuno činjenično-pravno stanje, nije otklonilo neizvjesnost oko protivpravnog proširenja granica eksploatacije. Naime, iako je, od strane republičke inspekcije bilo potvrđeno da su rezerve uglja iskopane, te da je zbog toga, investitoru bilo naloženo da pribavi dokumentaciju za zatvaranje rudarskog objekata ipak nezakonito proširenje kopa nije bilo dokumentovano.
Naime, u pogledu poštovanja mjera iz dozvole i ograničenja, ministarstvo je prihvatilo jednostranu izjavu investitora da je projekat realizovan u skladu sa dozvolama. Međutim, ministarstvo ničim nije učinilo vjerovatnim da je te navode provjerilo, odnosno da je sve bitne činjenice samostalno utvrdilo, kako to propisuje zakon. Verifikaciju navoda i utvrđivanje činjenica ministarstvo je bilo dužno da utvrdi putem ispitnog postupka, u kojem bi svim stranama, uključujući Centar i mještane MZ Bistrica, omogućilo da ostvari pravo na zaštitu svojih prava i pravnog interesa.
Centar za životnu sredinu: Koncesija realizovana bez učešća javnosti i mimo suda
“Ovaj slučaj odražava potpuno odsustvo autonomije upravno-pravne zaštite i integralnog odlučivanja, u kontekstu zaštite životne sredine i prevencije štete, što je bila dužnost javne vlasti. Koncesija je dodjeljena bez učešća javnosti, i potpuno je realizovana bez pravosnažne ekološke dozvole, prekršajne ili krivične odgovornosti. Zbog toga očekujemo adekvatnu pravnu zaštitu u okviru drugih postupaka i mehanizama, koji su u toku — te svakako potpunu reviziju koncesione politike, koja bi bila proporcionalna stvarnim kapacitetima institucija i utemeljena na društvenom konsenzusu”, izjavio je Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra.
Presuda ukazuje da ministarstvo olako pristupa prikupljanju dokaza i utvrđivanju činjenica u postupcima koje vodi. Sud je naveo da je ministarstvo prihvatilo nepotpuno izjašnjenje inspekcije da u toku iskopavanja uglja nije došlo do prekoračenja dozvoljenih granica, te da se na terenu inspekcija bavila drugim pitanjima, ispunjavanjem uslova za zatvaranje rudnika.
Začarani krug pravosuđa: Sud odbija presjeći i sam donijeti odluku
Zbog bitnih povreda postupka, sud konačno nije mogao prihvatiti odlučivanje ministarstva, te je poništio dozvolu po tužbama Centra i mještana, koje je zastupao advokat. Ipak, iako su upute suda u pogledu ponovnog odlučivanja eksplicitne, propuštena je prilika da sud samostalno riješi upravnu stvar, odnosno da održi usmenu raspravu.
“Presuda suda, još jedna u nizu, potvrđuje da je eksploatacija u Bistrici bez zakonitog uporišta u vidu valjane ekološke dozvole, ali takođe i da nadležno ministarstvo neće da sprovodi pravosnažne sudske odluke, što je, inače, krivično djelo. Takođe, kada nadležni organ ne postupi po uputstvima i shvatanjima iz presude, sud je, po zakonu dužan da povodom nove tužbe sam riješi stvar. Ovdje bi to podrazumijevalo da sud sam odluči da li se izdaje ekološka dozvola ili se odbija ili odbacuje zahtjev za njeno izdavanje, čime bi se stvar pravosnažno riješila. Sud to, međutim, ni ovaj put to nije učinio, pa se postupak nastavlja, a kraj mu se ne nazire. Time se mještanima Bistrice sistemski krši pravo na pravično suđenje, kako u pogledu razumnog roka za njegovo okončanje, tako i u pogledu prava na izvršenje pravosnažnih presuda”, izjavila je Dragana Stanković, advokatica i punomoćnica mještana.
Glas naroda: Jedinstven rudnik na svijetu — otvoren i zatvoren u potpunom ilegalu
Zoran Ninić, mještanin pogođene lokalne zajednice istakao je da sud po treći put poništava tzv. ekološku dozvolu i ponovo potvrđuje svu apsurdnost ustavno-pravnog sistema koji funkcioniše u Republici Srpskoj, jer se, kako navodi, i dalje nastavlja grubo kršenje pravnih normi i propisa.
„Vjerovatno će rudnik u Bistrici ući u knjigu rekorda kao jedini rudnik u savremenom svijetu koji je otvoren, eksploatisane sve procijenjene bilansne rezerve, i navodno zvanično zatvoren, a da od prvog dana nisu imali dozvole za rad i dodjeljenu koncesiju, zbog čega su prouzrokovali trajnu štetu i pustoš. Navodno je ministarstvo imenovalo komisiju prije par mjeseci koja je trebala da obiđe lokaciju i da podnese izvještaj ministru, ali nemamo saznanja da su uopšte dolazili u Bistricu. Znamo da je pravda spora, ali se iskreno nadamo da će kad-tad svi oni koji su učestvovali i ovo omogućili odgovarati i pred sudom, ali i pred Bogom“, kazao je Ninić.
Apsurd sistema: Dozvola nadživjela projekat, ali obaveza sanacije ostaje
Inače, od izdavanja prvobitne ekološke dozvole do njenog trećeg poništenja, ministarstvo je imalo saznanja da je investitor izašao izvan dozvoljenih granica, jer je na to pravovremeno više puta ukazivano. Dvostruka dopuna dokaza i izdavanje dozvola stoga ne odražavaju stvarno stanje, što je krivica investitora i bitan propust ministarstva. Ovo je u konačnici dovelo do toga da je postupak izdavanja ekološke dozvole postao necjelishodan, a odlučivanje ministarstva izgubilo svrhu, budući da su rezerve uglja eksploatisane.
„Međutim, iako je odlučivanje ministarstva faktički nadživjelo sam projekat, kako rudnik više nije aktivan, ipak ostaje potreba za rekultivacijom i remedijacijom zemljišta. Ekološka dozvola, iako sporna, ne utiče na obavezu investitora u tom pogledu, jer je adekvatna remedijacija i rekultivacija zemljišta obaveza i iz ugovora o koncesiji, koji važi do 2028. godine”, zaključio je Skomorac.
Šta dalje: Ključna tužba mještana kao adut za odštetu
Konačno, podsjećaju da se još uvijek očekuje početak suđenja u sporu mještana MZ Bistrica protiv Republike Srpske, Grada Prijedora i investitora, po tužbi iz decembra 2023. godine.
Sudski postupak, čiji početak je najavljen za proljeće 2026. godine, još uvijek nije započeo. Ipak, u postupku, koji za cilj ima utvrđivanje povrede osnovnih ljudskih prava i pravične naknade, višestruka poništavanja dozvola i propusti nadležnih institucija će služiti kao bitan dokazni materijal.