U podrinjskim selima Kamenica i Glodi danas je organizovana akcija besplatnih preventivnih i specijalističkih pregleda u okviru medicinske Asocijacije BIMA. Ljekari različitih specijalnosti pregledali su desetine mještana, dok su se u improvizovanim čekaonicama smjenjivali razgovori o zdravlju, terapijama i godinama koje su ostale iza ljudi koji su se vratili na svoja ognjišta.
Na prvi pogled, riječ je o jednoj u nizu humanitarnih i zdravstvenih akcija koje povremeno obilaze ruralna područja Bosne i Hercegovine. Ali iza današnjeg dana u Kamenici krije se mnogo šira i dublja priča, priča o povratku koji je obnovio zidove kuća, ali nije vratio život kakav je ovaj kraj nekada imao.
U Kamenici je prije rata živjelo oko 5.000 stanovnika. Danas se taj broj više ne mjeri precizno, već osjećajem praznine koji se vidi na svakom koraku ,u dvorištima bez djece, u zatvorenim kapijama, u školama koje su nekada bile prepune, a danas broje tek nekoliko desetina učenika.Najstariji mještani i dalje jasno pamte vrijeme kada je školsko zvono značilo početak dana za više od hiljadu učenika u osnovnoj školi u Kamenici. Danas je ta slika gotovo nezamisliva.
„Živjelo je nekada ovdje 5.000 ljudi, danas je ta slika mnogo manja. Čak je manje ljudi sada, nego prije 20-tak godna, kada smo se tek počeli vraćati. Vrijeme je učinilo svoje, uslovi života su takvi da su mlađi bračni parovi u potrazi za poslom i boljim životom otišli sa ovih krajeva. U ovoj Osnovnoj školu je bilo 1000 učenika, danas je tu oko tridesetak do pedesetak učenika. Ostali smo mi, stariji, koje srce vuče a i navika. Ovdje smo odrasli. Danas ovdje živimo od poljoprivrede, neko sebavi stočarstvom, neko voćarstvom, snalazimo se kako znamo“, kaže za BUKU Sejdalija Hrnjić, predsjednik Udruženja građana Kamenica i Glodi.
Njegove riječi ne zvuče kao statistika, već kao mjerenje jednog nestajanja koje traje godinama. Činjenica je, kaže, da se demografska slika ovog kraja promijenila do neprepoznatljivosti. Ljudi su se, kaže, nakon rata vraćali svojim kućama vođeni emocijom, sjećanjem i potrebom da ponovo zakorače na zemlju svojih predaka. Ali povratak nije bio dovoljan da zadrži mlade generacije.
„Povratnički život, stanovnika je sve manje i manje, naročito te mlađe populacije ljudi. Uglavnom su ljudi otišli za poslom, za nafakom“, objašnjava Hrnjić i dodaje: „Teško je ovdje razmišljati da vratimo onaj broj stanovnika koji je bio, ali možemo pokušati da onima koji dolaze iz dijaspore i žele da se vrate u svoj kraj nakon što su penzionisani, da im , učinimo ovo mjesto primamljivim. Nije realno očekivati povratak na staro, ali je realno učiniti da ono što imamo bude funkcionalno, živo i dostojanstveno“, kaže Hrnjić za BUKU.
Ljekari kao privremeni sistem
Upravo u takvom okruženju, gdje zdravstvena zaštita nije stalno dostupna, organizovane su akcije poput današnje. Desetinama mještana Kamenice i Glodija omogućeni su besplatni pregledi bez uputnica, zakazivanja i troškova. Za mnoge od njih, to je rijetka prilika da uopšte dođu do specijaliste.
Dr Mirsada Nadarević iz Asocijacije BIMA ističe da su ovakve akcije važan pokazatelj stanja u zdravstvenom sistemu.
„Nažalost u cijeloj našoj zemlji zdravstvena zaštita građanima je, zbog nedostatka kadrova i zdravstvenih radnika, kao i dijagnostike i specijalističkih pregleda, jako dugo čekanje. Kroz naše akcije vidjeli smo da je najveći problem nedostatak zdravstvenih radnika, jer zbog toga su i usluge smanjene. Mi smo danas ovdje da pomognemo građanima, uglavnom su to svi pregledi iz raznih oblasti: od interniste, radiologa, neurologa, fizijatra, porodične medicine. To su sve pregledi koji s eveoma dugo čekaju, ali isto tako to su i poregledi za koje u nekim mjestima i nema specijalista, pa s eoni moraju snalaziti sami “, navodi za BUKU Nadarević.
Ambulanta koja postoji samo u dokumentima
Područna ambulanta u Donjoj Kamenici formalno postoji, ali u praksi godinama ne funkcioniše. Zbog toga stanovnici medicinsku pomoć traže u zdravstvenom centru udaljenom oko trideset kilometara. Za starije stanovništvo, kakvo je mahom u kamenici, to je prepreka koja se često ne može savladati bez pomoći drugih.
„Veliki je ovo problem, ovdje žive starije osobe a daleko nam je Zvornik. Mi smo stari, bolesni, vrlo često nismo ni u mogućnosti da obezbijedimo prevoz, moramo se snalaziti. Autobusa ima samo dok djeca idu u školu, ali kada je raspust snalazimo se kako znamo i umijemo da dođemo do najbližeg Doma zdravlja. A svi smo stariji i svima nam doktor trerba više nego trgovina”, priča za BUKU Avdija Kunić iz Donje Kamenice.
U takvom kontekstu, akcije poput BIMA pregleda postaju više od medicinskog događaja. One postaju privremeni most između sistema i ljudi koji su od njega udaljeni.
„Ovakva akcija, ovo se ne može ni platiti koliko nam znači. Pogledajte, ovo su sve starije, bolesne osobe, neko sa štakom, neko sa dvije“, kaže mještanin Abdulah Mustafić.
Predstavnik Pokreta „Povratak u Podrinje“, Bekir Omerović, kaže za BUKU da ovakvi događaji imaju i emocionalnu dimenziju.
„Ljudi ovdje žive sa osjećajem da su daleko od sistema, i da ih se neko sjeti samo povremeno, kada dođe ovakva akcija. Ne traže ljudi mnogo. Traže ambulantu, prevoz, osnovne uslove. Ako toga nema, onda je teško govoriti o održivom povratku“, ističe Omerović.
On dodaje da povratničke sredine ne traže luksuz, nego kontinuitet.
Povratak je, u tom smislu, djelimično uspio: vratio je ljude na geografsku mapu, ali ne i u demografsku ravnotežu. Ostala je struktura u kojoj se život održava, ali se ne razvija, u kojoj zajednica postoji, ali bez generacijske dinamike koja je nekada definisala ovaj prostor. DAnas se ovdje život održava uglavnom zahvaljujući upornosti onih koji su odlučili da ostanu.