Dok vlast povećava plate, penzije i socijalna davanja, ekonomisti upozoravaju da se rast budžeta zasniva gotovo isključivo na novim kreditima koje će vraćati buduće generacije.
Posljednje odluke Vlade Republike Srpske mnogi vide kao jasan znak da se približavaju izbori. Nakon najava povećanja plata, penzija, socijalnih davanja, pomoći penzionerima, stipendija i dodatne podrške javnim preduzećima, otvorilo se pitanje odakle dolazi novac za sve te mjere.
Odgovor, prema podacima iz rebalansa budžeta, leži u novim zaduženjima.
Vlada Republike Srpske usvojila je rebalans budžeta kojim su ukupni budžetski rashodi planirani na oko 5,7 milijardi KM. Istovremeno, kroz budžetska zaduženja, garancije i kredite javnim preduzećima planira se novo zaduženje koje, prema procjenama, dostiže čak četiri milijarde maraka.
Ekonomista Milenko Stanić upozorava da za ovakav rast budžeta ne postoji realna ekonomska osnova.
„Nema novih prihoda koji bi opravdali ovako snažno povećanje budžetske potrošnje. Ako se budžet povećava za stotine miliona maraka, a privredni rast ostaje na nivou od jedan do dva odsto, jasno je da se razlika nadoknađuje kreditima“, smatra Stanić.
Prema njegovim riječima, samo kroz rebalans planirano je dodatno zaduženje od više od 800 miliona KM, dok je osnovnim budžetom već bilo predviđeno oko 1,7 milijardi maraka novih kredita.
„Ukupno budžetsko zaduženje približava se cifri od 2,5 milijardi KM, što predstavlja izuzetno ozbiljan teret za javne finansije“, upozorava on.
Povećanja pred izbore
Stanić smatra da najveći dio novih sredstava neće završiti u investicijama, kako tvrdi vlast, već u finansiranju tekuće potrošnje.
„Najavljeno povećanje plata od pet odsto i penzija od 3,5 odsto nema razvojni karakter. Radi se o mjerama koje imaju za cilj očuvanje socijalnog mira i pridobijanje podrške budžetskih korisnika uoči izbora“, kaže on.
Dodaje da bi investicije morale biti prioritet ukoliko se želi održiv privredni rast, dok trenutni model povećava potrošnju bez stvaranja novih izvora prihoda.
Sporna statistika o dugu
Ministarka finansija Republike Srpske Zora Vidović tvrdi da će ukupan dug ostati na nivou od 42,66 odsto bruto domaćeg proizvoda, što je ispod zakonskog limita od 60 procenata.
Međutim, Stanić smatra da takva računica ne prikazuje stvarno stanje.
„U zvanične pokazatelje ne ulaze garancije koje Vlada daje javnim preduzećima. Kada se na budžetski dug doda oko 1,5 milijardi KM garancija, dolazimo do približno četiri milijarde maraka ukupnih obaveza koje u konačnici mogu pasti na teret građana“, navodi on.
Posebno upozorava da mnoga javna preduzeća posluju sa ozbiljnim finansijskim problemima, zbog čega postoji realna opasnost da kredite koje danas uzimaju sutra vraća budžet.
Dugovi kao generator prividnog rasta
Stanić ističe i da nova zaduženja privremeno povećavaju bruto domaći proizvod jer novac ulazi u javnu potrošnju.
„Krediti ulaze u finansijske tokove i statistički podižu BDP, ali to nije rezultat veće proizvodnje niti razvoja privrede. Zato se stvara privid boljih ekonomskih pokazatelja nego što oni zaista jesu“, objašnjava.
Najskuplje zaduživanje u regionu
Dodatni problem predstavlja cijena novih kredita.
Prema njegovim riječima, posljednja zaduženja Republike Srpske na međunarodnom tržištu realizovana su po kamatnim stopama većim od šest odsto, što je među najvišim stopama u regionu.
„Međunarodni investitori procjenjuju visok rizik i zato traže veće kamate. Nova zaduženja vjerovatno će biti još skuplja“, upozorava Stanić.
Ko će vraćati dugove?
Najveći problem, smatra on, jeste činjenica da će današnja potrošnja biti finansirana novcem koji će vraćati buduće generacije.
„Umjesto ulaganja u proizvodnju, nova radna mjesta i projekte koji donose razvoj, novac odlazi na tekuću potrošnju. Dugovi ostaju budućim radnicima, preduzetnicima i poreskim obveznicima. Time se kratkoročni politički interes stavlja ispred dugoročnog razvoja Republike Srpske“, zaključuje Stanić.
Dok vlast tvrdi da je riječ o odgovornoj finansijskoj politici i podršci građanima, kritičari upozoravaju da se iza povećanja plata i penzija krije sve veći kreditni teret koji bi u narednim godinama mogao ozbiljno opteretiti javne finansije Republike Srpske.