FIFA, organizacija koja je postala sinonim za korupciju i dalje bez ozbiljnog otpora upravlja nogometom. Dapače, ova organizacija sa sjedištem u Zürichu danas je moćnija nego ikad.
Ovo SP je vrhunac FIFA-ine megalomanije
Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Kanadi i Meksiku, najveće u povijesti s 48 reprezentacija i 104 utakmice, uz koje FIFA za aktualni četverogodišnji ciklus očekuje rekordnih 13 milijardi dolara prihoda, najbolji je dokaz FIFA-ine snage, ali i megalomanije.
Osim optužbi za pohlepu zbog čega je turnir razvodnjen, SP od samog početka prate kritike zbog drastično visokih cijena ulaznica te migracijskih mjera koje su već utjecale na dio navijača i sudionika. Koliko je situacija apsurdna pokazuje i slučaj somalijskog suca Omara Abdulkadira Artana, kojemu je zbog ograničenja ulaska u SAD onemogućeno sudjelovanje na prvenstvu.
Infantino se ulizuje najgorim autokratima
Dodatne kontroverze izazvala je bliskost predsjednika FIFA-e Giannija Infantina s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, kojemu je nedavno dodijelio i FIFA-inu nagradu za mir.
Taj je potez izazvao podsmijeh i dodatno učvrstio dojam da se Infantino nastoji približiti političkim moćnicima, uključujući neke od najgorih autokrata na svijetu.
The Guardian je ustvrdio da je FIFA pod Infantinovim vodstvom postala “saveznik” superbogatih država poput Katara i Saudijske Arabije koje kroz sport nastoje graditi međunarodni utjecaj.
“Chill and relax”
Na jednoj od konferencija za novinare Infantino je kritičarima FIFA-e poručio: “Ohladite se, opustite se.”
Predsjednik organizacije koja upravlja svjetskim nogometom tako dodjeljuje nagrade Donaldu Trumpu, uživa milijunska primanja, vodi prvenstvo koje je mnogim navijačima financijski nedostupnije nego ikad i na kritike odgovara porukom da se ljudi opuste. “Chill and relax.”
Najveći korupcijski skandal
Ne čudi stoga što dio kritičara smatra da je FIFA danas u nekim aspektima otišla i korak dalje nego u vrijeme najvećih korupcijskih afera. Odabir Katara za domaćina Svjetskog prvenstva, u vrijeme dok je FIFA-u vodio Sepp Blatter, označio je trenutak kada su afere unutar organizacije počele izlaziti na vidjelo.
Američki istražitelji tvrdili su da su se unutar FIFA-e godinama kupovali glasovi, trgovalo utjecajem i dijelilo mito vrijedno stotine milijuna dolara.
U svibnju 2015. švicarska policija po nalogu američkih vlasti upala je u luksuzni hotel u Zürichu i uhitila visoke FIFA-ine dužnosnike. Američko ministarstvo pravosuđa opisalo je korupciju unutar svjetskog nogometa kao sustav koji je funkcionirao desetljećima.
Iako je Sepp Blatter u najpoznatijim postupcima na kraju oslobođen, istraga je rezultirala zatvorskim kaznama za više visokih nogometnih dužnosnika, među njima bivšeg predsjednika CONMEBOL-a Juana Ángela Napouta i bivšeg predsjednika Brazilskog nogometnog saveza Joséa Mariju Marina.
Unatoč tome, FIFA kao organizacija preživjela je korupcijski skandal bez trajnih posljedica za svoju moć i utjecaj.
Blatter je bio početnik u usporedbi s Infantinom
Desetljeće nakon uhićenja njezinih visokih dužnosnika, FIFA je “vjerojatno lošije vođena danas nego što je bila prije 10 godina”, tvrde osobe iz svijeta nogometa u otvorenom pismu FIFA-i.
Mark Pieth, švicarski profesor prava i stručnjak za borbu protiv korupcije koji je svojedobno predvodio FIFA-in proces reformi upravljanja, danas je među najglasnijim kritičarima načina na koji organizacija funkcionira.
“Blatter je poseban slučaj. Ali u usporedbi s onim što se danas događa u FIFA-i, afere koje su izašle na vidjelo tijekom njegova mandata djeluju gotovo beznačajno”, rekao je u intervjuu za Play the Game.
“Infantino kopira autokrate s kojima se udvara. Voli Trumpa, pokreće ga samo moć i novac i nema potrebu za demokracijom u FIFA-i”, rekao je Pieth.
Na pitanje zašto vodstvo FIFA-e postupa na taj način, Pieth odgovara da smatra kako je glavni motiv novac. Tvrdi da je Gianni Infantino značajno povećao financijska izdvajanja za nacionalne saveze u odnosu na razdoblje Seppa Blattera.
Zašto FIFA-u nitko ne može ugroziti? Zato jer plaća saveze
Upravo taj sustav pomaže objasniti kako je FIFA uspjela preživjeti korupcijski skandal i pritom postati još moćnija. Presudnu riječ u FIFA-i nemaju navijači ili političari, nego nacionalni savezi koji biraju njezino vodstvo i istodobno primaju značajna sredstva kroz FIFA-ine razvojne programe.
Od 2016. godine, samo kroz program Forward savezima diljem svijeta FIFA je raspodijelila gotovo tri milijarde dolara.
Prema tom programu, svaki savez ima pravo na 8 milijuna dolara tijekom četverogodišnjeg ciklusa, bez obzira na veličinu, uključujući 3 milijuna dolara koja se moraju iskoristiti za “dobro isplanirane, specifične nogometne projekte”. Ta plaćanja članovima povećala su se osam puta pod Infantinom, piše Financial Times.
U intervjuu za emisiju History Uncensored profesor politologije i bivši nogometaš Jules Boykoff ustvrdio je da FIFA novac distribuira nacionalnim savezima kako bi kupila njihovu apsolutnu poslušnost i uklonila bilo kakvu opoziciju.
Kao primjer navodi FIFA-ino Vijeće od 37 ljudi, čiji članovi, kako tvrdi, dobivaju između 250 i 300 tisuća dolara godišnje za pojavljivanje na svega dva do četiri sastanka. Na izravno pitanje o tome što zapravo FIFA-u čini toliko otpornom na skandale, Boykoff je ponudio jasan odgovor.
“Ključ FIFA-ine nedodirljivosti leži u klijentelističkoj mreži pokroviteljstva koju su izgradili. Nogometni dužnosnici jednostavno nemaju nikakav poticaj ići protiv Infantina jer novac neprestano teče, oni žive lagodnim životom i, kao u slučaju članova FIFA-inog Vijeća, plaćeni su nevjerojatno dobro”, rekao je.
FIFA nema alternativu
Stručnjaci smatraju da FIFA-i svjetsko prvenstvo ne donosi samo goleme prihode nego i značajnu političku moć jer se države natječu za njegovo domaćinstvo. I Boykoff opisuje FIFA-u kao paradržavu, entitet koji ima moć i veliki utjecaj, veći od nekih zemalja svijeta.
Istodobno, FIFA praktički nema konkurenciju. Svaki pokušaj stvaranja paralelnog sustava morao bi istodobno pridobiti saveze, sponzore i TV kuće, što se dosad pokazalo nemogućim.
Zbog toga čak i njezini najglasniji kritičari uglavnom ostaju unutar sustava koji kritiziraju, a povremeni pozivi na bojkot zasad nisu ugrozili njezin položaj.
FIFA je ustrojena po načelu “jedan savez, jedan glas”, pa glas nogometnih velesila vrijedi jednako kao glas državica s tek nekoliko tisuća registriranih nogometaša. O ključnim pitanjima odlučuje svih 211 članica FIFA-e, a mnoge od njih, kao što smo naveli, u velikoj mjeri ovise o financijskoj pomoći iz Züricha.
Infantino se osjeća kao Arapin i homoseksualac
Pri tome, FIFA svoju autonomiju štiti pravilom o zabrani političkog uplitanja u rad nacionalnih saveza. Organizacija je posljednjih godina suspendirala više saveza, zbog poteza državnih vlasti koje je ocijenila nedopuštenim miješanjem u nogometne poslove.
Infantino je izgradio snažnu potporu izvan Europe. Kritike Zapada na račun domaćinstva Katara i Saudijske Arabije često je predstavljao kao pokušaj nametanja zapadnih vrijednosti ostatku svijeta pa je tako govorio da se “danas osjeća kao Katarac, kao Arapin, kao homoseksualac”.
Zatvoreni krug
U svakom slučaju, kritičari tvrde da sustav u FIFA-i stvara svojevrsni zatvoreni krug. Ukratko, što FIFA više zarađuje od svjetskih prvenstava i drugih natjecanja, to više novca može distribuirati savezima. A što više novca distribuira, to je njezino vodstvo sigurnije na izborima.
Bivši predsjednik FIFA-inog Odbora za upravljanje Miguel Poiares Maduro zbog toga je organizaciju usporedio s političkim sustavom u kojem je stvarna moć koncentrirana u rukama uskog kruga ljudi.
“FIFA-om dominiraju dva temeljna problema. Dominira politički kartel s visokom koncentracijom moći i ne postoji učinkovit neovisni nadzor. Ova dva razloga su zašto se FIFA ne može reformirati”, rekao je za Play the game.