Porodice nestalih osoba i članovi nevladinih organizacija marširali su u Meksiko Sitiju uoči otvaranja Svjetskog prvenstva u fudbalu, pokušavajući da se približe stadionu Banorte na aveniji Tlalpan.
Demonstranti su nosili fotografije svojih nestalih članova porodice, svijeće i transparente, tražeći pravdu i istinu o sudbini svojih najmilijih. Protest je održan u trenutku kada se Meksiko priprema da svijetu pokaže svečano lice domaćina velikog sportskog događaja, ali porodice žrtava poručuju da iza slike fudbalskog spektakla stoji jedna od najtežih humanitarnih i društvenih kriza u zemlji.
Prema podacima organizacija za ljudska prava, u Meksiku se više od 130.000 ljudi vodi kao nestalo. Riječ je o krizi koja traje decenijama, a posebno se produbila nakon 2006. godine, kada je država pokrenula rat protiv narko-kartela. Nestanci se najčešće povezuju sa organizovanim kriminalom, otmicama, trgovinom ljudima, prisilnim regrutovanjem u kriminalne grupe, ali i sa korupcijom, nekažnjivošću i mogućom umiješanošću državnih struktura u pojedinim slučajevima.
Porodice nestalih godinama optužuju vlasti da ne čine dovoljno kako bi pronašle žrtve i procesuirale odgovorne. U mnogim slučajevima upravo majke, sestre i supruge nestalih same organizuju potrage, obilaze pustinje, šume, napuštene objekte i masovne grobnice, često rizikujući sopstvenu bezbjednost.
Zbog toga su se u Meksiku razvili brojni kolektivi takozvanih „majki tragačica“, žena koje su, suočene sa sporom i neefikasnom reakcijom institucija, preuzele ulogu koju bi morala imati država. One ne traže samo pravdu, već i osnovni odgovor: gdje su njihova djeca, braća, muževi i roditelji.
Protest uoči početka Mundijala imao je jasnu poruku: dok milioni ljudi širom svijeta gledaju fudbal, hiljade porodica u Meksiku i dalje žive u neizvjesnosti, bez tijela, bez groba i bez istine.
Aktivisti upozoravaju da veliki međunarodni događaji, poput Svjetskog prvenstva, često služe vlastima da predstave zemlju kao sigurnu, modernu i spremnu za turiste, dok se duboki problemi društva guraju u drugi plan. Upravo zato porodice nestalih pokušavaju da iskoriste pažnju svjetske javnosti kako bi podsjetile da se ova kriza ne može sakriti iza stadiona, fan zona i televizijskih prenosa.
Meksiko se već godinama suočava i sa problemom nepouzdanih evidencija. Vlasti su ranije saopštile da dio osoba iz registra nestalih možda pokazuje tragove aktivnosti u drugim državnim bazama, što bi moglo značiti da su neke od njih žive. Međutim, porodice i organizacije za ljudska prava upozoravaju da takve revizije ne smiju postati način da se nestali administrativno izbrišu, bez stvarne istrage i pronalaska osoba.
Jedan od najpoznatijih slučajeva koji je postao simbol krize jeste nestanak 43 studenta iz Ayotzinape 2014. godine. Taj slučaj, koji ni poslije više od decenije nije do kraja rasvijetljen, pokazao je razmjere veza između kriminalnih grupa, lokalnih vlasti i bezbjednosnih struktura.
Zbog svega toga, marš porodica nestalih u Meksiko Sitiju nije samo protest protiv jednog propusta vlasti, već podsjetnik na dugogodišnju ranu meksičkog društva.
Dok se zemlja priprema za fudbalski spektakl, porodice nestalih poručuju da njihova borba neće prestati. Njihov zahtjev je jednostavan: da država traži nestale, kazni odgovorne i prestane da okreće glavu od tragedije koja pogađa desetine hiljada porodica.