KADA je osmogodišnja Avni, kći Akshaya Chaudharyja, počela da igra Roblox, ocu se to činilo kao sasvim bezazlen način provođenja vremena ispred ekrana. Crtani likovi, šareni svijet igre i mnoštvo djece koja zajedno grade virtuelne sadržaje djelovali su sigurno. No ubrzo mu je Avni usput spomenula kako je jedan igrač uporno nagovara da mu bude „Roblox djevojka” i pokušava da razgovor prebaci na drugu platformu. Njoj je to bilo smiješno, ali ocu nimalo.
Nedugo zatim, na Chaudharyjevoj kartici pojavio se i neočekivan trošak. Avni je kupovala Robux, virtuelnu valutu u igri, ne shvatajući da troši pravi novac. Kako bi saznali koje aplikacije najviše zabrinjavaju stručnjake za sigurnost djece, kibernetičke stručnjake i psihologe, novinari HuffPosta pitali su ih koje aplikacije ne bi dopustili svojoj djeci bez strogih mjera opreza.
Dvije aplikacije su se ponavljale iznova i iznova. Prva je Roblox.
Roblox: više od obične igre
Stručnjaci se slažu da mnogi roditelji ne razumiju šta je Roblox zapravo. „To nije samo igra, nego društvena platforma prerušena u igru”, rekao je Chaudhary. „Problem za mlađu djecu, posebno onu mlađu od deset godina, jeste što često ne mogu razlikovati igranje uloga od manipulacije i pokušaja vrbovanja.”
Paul Pioselli, bivši direktor informacijske sigurnosti u jednoj od vodećih svjetskih kompanija, objašnjava da Roblox uključuje razgovor u realnom vremenu, privatne poruke, virtuelnu valutu i milione sadržaja koje stvaraju sami korisnici. „Takva kombinacija predstavlja ozbiljan rizik za djecu”, upozorava Pioselli, posebno kada je riječ o korisnicima mlađim od 13 godina.
Ashley Poklar, psihologinja specijalizovana za rad s djecom i adolescentima, posebno ističe uzrast od sedam do 12 godina. „Djeca u toj dobi su dovoljno samostalna da se snalaze u igri, ali još nisu dovoljno zrela da prepoznaju opasnost”, kaže ona. „Često ne razlikuju lik iz igre od stvarne osobe s kojom komuniciraju.”
Dodaje da otvoreni razgovori, zahtjevi za prijateljstvo od stranaca i privatni serveri predatorima mogu olakšati manipulaciju djecom kako bi čuvali tajne, dijelili lične podatke ili nastavili komunikaciju na drugim platformama.
Pokušaji rješavanja problema
Roblox je posljednjih godina pokušao da pojača sigurnosne mjere. U januaru 2026. uvedena je obavezna provjera dobi prepoznavanjem lica za korisnike koji žele koristiti chat. Korisnici se zatim razvrstavaju u dobne grupe i mogu komunicirati samo s vršnjacima.
Ipak, Pioselli upozorava da sistem nije bez mana. „Roditelji ponekad sami obave skeniranje umjesto djece, pa maloljetni korisnici budu registrovani kao odrasle osobe s neograničenim pristupom”, navodi on.
Dodatni problem pojavio se već nekoliko dana nakon uvođenja sistema, kada su se na internetu počeli prodavati nalozi s potvrđenom dobi.
Iz Robloxa poručuju da roditelji mogu ispraviti dob djeteta putem povezanog roditeljskog računa te da sistem prati sumnjive aktivnosti i po potrebi traži novu provjeru identiteta. Kompanija takođe naglašava da zabranjuje prodaju i kupovinu naloga te preduzima mjere protiv korisnika koji krše pravila.
Kada je riječ o potrošnji, iz Robloxa tvrde da korisnike jasno upozoravaju kada troše pravi novac. Od juna uvode i posebne naloge za djecu od pet do osam godina, kojima će mogućnost ćaskanja biti potpuno onemogućena.
YouTube: problem je algoritam
Druga aplikacija koju su stručnjaci najčešće spominjali bio je YouTube. Za razliku od Robloxa, najveći rizik ovdje nije komunikacija sa strancima, nego algoritam čiji je cilj da korisnika što duže zadrži ispred ekrana.
Psihologinja Poklar upozorava da algoritam djecu može usmjeravati ka sve seksualizovanijem, nasilnijem, manipulativnijem i ekstremnijem sadržaju, jer upravo takvi video-snimci najlakše privlače pažnju. Dijete može početi da gleda crtani film, a već nakon pola sata završiti na sadržaju koji nije primjeren njegovom uzrastu.
Pioselli upozorava i na problem takozvanog „AI otpada”, odnosno video-sadržaja niske kvalitete koje generiše vještačka inteligencija, a koji često izgledaju kao edukativni materijal i uspijevaju zaobići filtre.
Kod starije djece problem može biti još ozbiljniji. „Jedna pretraga o fitnesu ili dijetama može pokrenuti beskrajan niz sadržaja o poremećajima ishrane i poređenju vlastitog izgleda s drugima”, kaže Pioselli.
Kiara DeWitt, medicinska sestra na odjeljenju dječje neurologije, ističe da posljedice često primjećuje prije roditelja. „Jutarnja razdražljivost, otpor prema odlasku na spavanje ili gubitak interesa za aktivnosti van ekrana prvi su znakovi da nešto nije u redu”, kaže ona.
Iz YouTubea odgovaraju da njihovi sistemi automatski ograničavaju ponavljanje sadržaja vezanih za osjetljive teme, poput poređenja tijela, te podsjećaju na aplikaciju YouTube Kids i mogućnost nadziranih naloga za stariju djecu.
Šta roditelji mogu učiniti?
Stručnjaci preporučuju da roditelji kod Robloxa povežu svoj nalog s djetetovim, uključe roditeljske kontrole, postave dobna ograničenja sadržaja, isključe chat i aktiviraju roditeljski PIN.
Takođe savjetuju uklanjanje sačuvanih podataka za plaćanje te ograničavanje kupovine Robuxa. Važno je i da se provjera dobi obavi djetetovim, a ne roditeljskim licem.
Klinički psiholog Ryan Egan smatra da roditelji trebaju znati koju tačno igru unutar Robloxa njihovo dijete igra. „Ako vam dijete kaže da mu je Roblox omiljena igra, pitajte ga koja tačno igra u Robloxu. Zatim sjednite i zaigrajte je s njim”, savjetuje Egan.
Kada je riječ o YouTubeu, preporuka je da djeca mlađa od deset godina koriste isključivo YouTube Kids. Takođe se savjetuje isključivanje automatske reprodukcije i ograničavanje vremena provedenog pred ekranom.
Egan preporučuje stvaranje liste odobrenog sadržaja umjesto stalnog blokiranja nepoželjnih videa. „Najveća prednost roditelja jeste to što mogu znati koju igru njihovo dijete igra ili koji YouTube kanal prati. Ništa ne može zamijeniti to da sami pogledaju sadržaj koji dijete konzumira”, kaže on.
Na kraju, svi stručnjaci se slažu u jednom: „Pozitivan i stabilan odnos s odraslom osobom od povjerenja najbolja je zaštita koju dijete može imati”, zaključuje psihologinja Poklar.
„Smirena reakcija na manje probleme, bez automatskog oduzimanja mobitela ili zabrana, povećava vjerovatnoću da će se dijete povjeriti i kada se suoči s ozbiljnijim problemima.” To je, slažu se stručnjaci, nešto što nijedna aplikacija ne može zamijeniti.