Zaduživanje BiH ponovo dolazi u fokus nakon novih emisija euroobveznica Federacije BiH i ranijih zaduženja Republike Srpske.
Federacija Bosne i Hercegovine jučer se zadužila na međunarodnom tržištu kapitala, prikupivši 800 miliona eura kroz emisiju euroobveznica na Londonskoj berzi, uz kamatu od pet posto. Potražnja od oko 2,5 milijarde eura i interes desetina investitora vlasti u Federaciji predstavile su kao dokaz rastućeg povjerenja.
Podsjetimo, Federacija se već krajem prošle godine zadužila dodatnih 350 miliona eura, i to po višoj kamati od 5,5 posto. Iako je nova emisija formalno povoljnija, suština ostaje ista, budžet se puni kreditima.
U konačnici, ključno pitanje nije koliko je novca prikupljeno, nego kako će taj novac biti iskorišten – za razvoj, krpljenje budžetskih rupa ili vraćanje dospjelih obaveza.
Zaduživanje kao obrazac, primjer Republike Srpske
Sličan model već je primijenjen u Republici Srpskoj, koja se krajem marta ove godine zadužila 500 miliona eura na Londonskoj berzi, uz kamatu od 6,25% i rok dospijeća 2031. godine.
Riječ je o najvećem međunarodnom zaduženju RS do sada i, kako su tada naveli u Ministarstvu finansija, „prvoj referentnoj obveznici listiranoj na ovoj berzi“. Ipak, ekonomisti upozoravaju da je to zaduženje skuplje i rizičnije nego prethodno iz 2021. godine, čija je glavnica na naplatu dospjela u aprilu u iznosu od 300 miliona eura i koja je plaćena iz martovskog zaduženja, dok će ostatak biti iskorišten za servisiranje drugih dospjelih obaveza tokom godine.
Drugim riječima, novi dug je poslužio za vraćanje starog.
Začarani krug bez izlaza
Upravo u tom obrascu zaduživanja i vraćanja dugova ekonomisti prepoznaju dublji, sistemski problem.
Ekonomista Igor Gavran upozorava da se radi o opasnom i dugoročno neodrživom modelu: „Uzima se novac bez jasnog plana, troši se nenamjenski, bez stvaranja osnove za povrat. Kada dug dospije, uzima se novi – po lošijim uslovima. Tako nastaje začarani krug u kojem dug stalno raste, sve dok ne dođe trenutak kada ga više nije moguće vraćati“.
Poseban problem je što se iz budžeta finansiraju ključne funkcije poput penzija i javnih usluga. U slučaju ozbiljnijih fiskalnih problema, upravo bi te stavke prve bile ugrožene. Iako 2031. godina trenutno djeluje daleko, bez jasne strategije upravljanja dugom taj rok može doći brže nego što se čini. Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da se ovogodišnja zaduženja dešava u izbornoj godini. To otvara prostor da sredstva budu usmjerena na kratkoročne političke ciljeve poput povećanje potrošnje, socijalne transfere ili projekte bez dugoročne ekonomske vrijednosti. Takva praksa dodatno povećava rizik od neefikasnog trošenja i potencijalne korupcije.
Federacija BiH prati negativan trend Republike Srpske
Gavran je još prije dvije godine za BUKU upozoravao na negativan trend u Federaciji BiH, koja je, prema njegovim riječima, do prije nekoliko godina imala povoljniju fiskalnu poziciju u odnosu na Republiku Srpsku, ali je u međuvremenu počela slijediti „pogrešne korake“ RS u upravljanju javnim finansijama.
Danas, prema njegovoj ocjeni, razlike u zaduživanju entiteta gotovo da više ne postoje. Oba entiteta primjenjuju sličan, pogrešan pristup, koji uključuje rast zaduženosti uz istovremeno slabljenje javnih preduzeća i realnog sektora.
On dodatno upozorava da će teret takvog modela na kraju snositi građani i privreda, koji nisu ni tražili ni direktno koristili ta sredstva, ali će kroz poreze i ekonomske posljedice vraćati dugove javnog sektora.
Šta ako novca za vraćanje duga ne bude?
A šta se dešava kada dug više nije moguće servisirati, logično je pitanje.
Iskustva drugih zemalja pokazuju da tada slijede drastične mjere poput rezanje budžetske potrošnje, blokade isplata ili čak prodaja javne imovine. Gavran navodi primjer Grčke, koja je zbog duga svojevremeno izgubila svoje aerodrome, luke i drugu javnu imovinu.
Ekonomista Zoran Pavlović podsjeća da su i ranija zaduženja sadržavala klauzule koje omogućavaju povjeriocima da potražuju imovinu javnih preduzeća u slučaju neizmirenja obaveza. “Prvo zaduženje Republike Srpske na Bečkoj berzi sadržavalo je klauzule koje omogućavaju povjeriocima da potražuju imovinu firmi u kojima je većinski vlasnik Vlada Republike Srpske ukoliko obaveze ne budu izmirene”, ističe i zaključuje: „Jedno je sigurno, dug ima prioritet. Ako nema novca, sve ostale budžetske obaveze se zaustavljaju dok se on ne izmiri.“
Bez jasne strategije ulaganja i odgovornog upravljanja javnim finansijama, zaključuju naši sagovornici, svako novo zaduženje ne samo da odgađa problem, već ga istovremeno čini većim.