Poseta delegacije Srbije Kini, po rečima onoga koji sve zna, najduža je bilateralan poseta nekoj zemlji. I bila je istorijska i za pamćenje. I ostalo vezano za ovu posetu bilo je najveće i bravurozno. Najveći predsednik Srbije u njenoj istoriji dobio je najveće priznanje, Orden prijateljstva od zlata – zli jezici kažu da je zlato iz Bora – i im'o je da kaže da je jedino on, posle predsednika Rusije Putina, dobio orden lično od predsednika Kine Sija. To, naravno, nije tačno, ali ova izjava nije neobična za Najvećeg predsednika, jer, kako su izračunali oni koji računaju, a oni koji ne računaju se slažu, Najveći predsednik svake čet'ri sekunde izgovori laž. Koliko je ukupno laži, ni veštačka inteligencija ne može da sabere, jer ne zatvara usta.
Velika delegacija Srbije je stigla sa dva aviona – pošto je Najveći predsednik zbog studentskog protesta zabranio vozove koji su najbrži na svetu – imala je najveći doček. Najvećeg predsednika je na aerodromu lično saček'o delegirani direktor „dečijeg vrtića“, kome su društvo pravila deca. Avionom stigli najveći sinovi Srbije, sve muški lojalista do ženskog lojaliste, bio šef SNS poslaničkog kluba Milenko Jovanov, predsednik SNS-a Miloš Vučević… Simo Spasić je ost'o kući da popravlja megafon, gospodin Boske, gospodin Baja, koji su se na smrt, uz asistenciju načelnika Beogradske policije Veselina, „sporečkali“ u restoranu „27“ na Senjaku, bili su objektivno sprečeni, ali je poveden ansambl „Kolo“, koji je Najvećeg predsednika doček'o na Kineskom zidu.
Delegacija Srbije je postigla najveći uspeh, stižu najveće investicije, krediti su tajna, a Najveći predsednik je dobio „divan šah“, za koji ne zna od kog je materijala, kao i „grumen Meseca uokviren u staklo ili pleksiglas, sa divnim natpisima o prijateljstvu Srbije i Kine, predsednik Si je naglasio da je to raritet”. Pored velikih obaveza, Najveći predsednik Srbije u njenoj istoriji održ'o je predavanja na Univerzitetu Đinghua, i, kao veliki poštovalac komunizma, što je nebrojeno puta dokaz'o, obiš'o Muzej Komunističke partije Kine. Prisutni Miloš Vučevič, predsednik Srpske napredne stranke, koja namerava da u Beogradu, realizator ideje gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić, podigne spomenik poznatom „antifašisti“ đeneralu Draži Mihailoviću, javio je da je potpisan Memorandum o saradnji između Srpske napredne stranke i Komunističke partije Kine, „čime su dodatno učvrstili prijateljstvo Srbije i Kine, i potvrdili zajednički kurs Srbije i Kine koji su postavili predsednik Aleksandar Vučić i predsednik Si Điping“.
Kineski mediji pokazali su nezapamćeno neinteresovanje za posetu Najvećeg predsednika, ali je on opet bio iznad situacije, sve u interesu Srbije i njenog naroda, u Kinu je poveo sve režimske medije koji imaju kamere i mikrofone. I sa različitih lokacija je govorio o „krucijalnim“ pitanjima, tako je ispravio Direktora policije po kome je na skupu studenata na trgu Slavija bilo 34300 ljudi, ne, po njemu, „precizni podaci pokazuju da je bilo nešto manje od 34 000“. Arhiv javnih skupova je izneo cifru od 180 – 190 000. Im'o da kaže i da studenti ništa nisu pokazali osim da su siledžije, i da je „njihova platforma za budale, a da su favoriti, jer imaju mnogo novca za koji se ne zna odakle je!“
Kad su mu pokazali kako roboti igraju „Moravac“, najavio je njihov dolazak na EXPO, kao i da će Srbija prva u Evropi, koliko sutra, početi proizvodnju humanoidnih robota. Nije rek'o, ali kod Najvećeg predsednika se na sve može računati, kad su već humanoidni, mogli bi da poboljšaju i birački spisak, u kome je, kako tvrdi pravnica Sofija Mandić, milion više lica nego punoletnih građana. Treba iskoristiti sve resurse.
Najvećeg predsednika još nema, a u Čačku i okolnim gradovima već nekoliko dana nema vode, zbog kvara na vodosistemu „Rzav“. Direktor tog javnog preduzeća Matija Brativljević, koji je prethodno bio portir u Pošti, a onda je post'o magistar saobraćaja na „Univerzitetu u Beranima“, sve čini da se kvar otkloni. Od svih popravki, za sada najbolje ide ta što članovi SNS-a na društvenim mrežama kače fotografije česmi iz kojih teče voda, što je dokaz da u Čačku i drugim okolnim gradovima ima vode.
Za kraj, legendarni aforističar Aca Baljak: Ni u sećanju nam nećeš ostati. Naše sećanje nije kanta za Đubre!