Nova epidemija ebole u Kongu ne širi se samo zbog nedostatka vakcina i lijekova, već i zbog straha, nepovjerenja i napada na zdravstvene radnike, dok broj sumnjivih slučajeva raste iz dana u dan.
Svaki put kada Vani Birungi, volonterka Crvenog krsta u istočnom Kongu, izađe da upozori ljude na novo izbijanje ebole, suočava se sa dvostrukom prijetnjom.
Jedna je rijedak soj ebole bundibugjo, za koji ne postoji vakcina niti lijek. Druga je bijes i nepovjerenje stanovnika koji su je gađali kamenicama i vrijeđali u Buniji, gradu u centru epidemije.
“Nastavljamo da im govorimo da je bolest prisutna. Neki prihvataju, a drugi ne”, rekla je Birungi za AP dok je s kolegama razgovarala sa grupama ljudi u radničkom naselju pod užarenim suncem, prenosi Telegraf.rs.
Humanitarni radnici posebno su ugroženi u ovom nestabilnom regionu, gdje su stanovnici godinama izloženi prijetnjama naoružanih grupa koje su posljednjih godina ubile hiljade ljudi i raselile mnogo više njih.
Povjerenje je teško steći među traumatizovanim stanovništvom koje sumnja u strance, čak i u one koji pokušavaju da zaustave brzo širenje epidemije za koju stručnjaci tvrde da je otkrivena sa višenedjeljnim zakašnjenjem. Nadzor nad ovakvim bolestima dodatno je oslabljen smanjenjem američke i druge međunarodne pomoći.
“Ti ljudi treba da prestanu da nas uznemiravaju. Oni samo žele da se obogate. Ne zaboravimo da je ebola izum bijelaca”, rekao je 56-godišnji stanovnik Bunije Pjer Basola.
Pacijenti bježe iz bolnica
Iz bolnica u provinciji Ituri na severoistoku Konga pobjeglo je 25 pacijenata zaraženih ebolom, nakon što su bili meta najmanje tri napada, rekao je danas, 26. maja, direktor Opšte referentne bolnice u Mongbvalu Ričard Lokodu.
Lokodu je kazao da je ta bolnica, u kojoj se liječe oboljeli od ebole, bila meta napada dva puta, jednom u subotu, a drugi put juče, i da su oba puta iz nje bježali pacijenti zaraženi ebolom, prenosi Rojters.
“Postoji poricanje bolesti među stanovništvom, pri čemu neki članovi žele da preuzmu tijela sumnjivih i/ili potvrđenih slučajeva”, rekao je on.
Prema njegovim riječima, tokom napada na bolnicu, koji se dogodio u subotu, jedan pacijent je umro tokom pokušaja bjekstva iz bolnice, dok je 18 pacijenata oboljelih od ebole pobjeglo, nakon što su “neidentifikovane osobe” spalile šatore koje je postavila medicinska dobrotvorna organizacija “Ljekari bez granica”, gdje su pacijenti bili izolovani.
“Sve prepuštamo Bogu”
Oružani sukobi u regionu predstavljaju dodatni problem. Za put od Bunije, glavnog grada provincije Ituri, do Mongbvalua, humanitarne organizacije rizikuju moguće napade u oblasti koja se nalazi više od 1.000 kilometara od glavnog grada Konga, Kinšase.
Epidemija trenutno ima više od 900 sumnjivih slučajeva i više od 220 sumnjivih smrtnih ishoda, izjavio je generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Gebrejesus.
“Sada pokušavamo da sustignemo epidemiju koja se veoma brzo širi”, rekao je on.
Mado Nditamba, 70-godišnja stanovnica Bunije, rekla je da je vidjela učenike kako bježe od humanitarnih radnika.
“Kada je ebola posljednji put došla, nije bila ovako velikih razmjera kao danas”, rekla je Nditamba. “Ali ova epidemija je gora. Odlazimo kod ljekara u bolnice, ali i oni umiru. To nas brine. Ne znamo šta da radimo i sve prepuštamo Bogu.”
Kongo je imao 17 epidemija ebole, a Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je zemlja opremljena za odgovor na njih. Međutim, prvi testovi tokom ove epidemije sprovedeni su za češći tip ebole, čime je izgubljeno dragocjeno vrijeme. Stručnjaci i dalje pokušavaju da utvrde kada je epidemija zapravo počela.
Zdravstveni radnici na terenu rekli su za AP da nisu dovoljno pripremljeni niti zaštićeni. Nepoznat broj ljudi uključenih u odgovor na epidemiju sada je zaražen, a neki su i preminuli.
Prema riječima Rubensa Dhedgije, koordinatora odgovora na epidemiju ebole u regionu, jedan kongoanski ljekar preminuo je u nedjelju u Rvampari. U susjednoj Ugandi, gdje se nakon dolaska putnika iz Konga pojavio manji broj slučajeva, zaražena su najmanje tri zdravstvena radnika.
Posebnu zabrinutost izaziva informacija Međunarodne federacije društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca da su tri volontera preminula u Mongbvaluu nakon što su, prema njihovim saznanjima, 27. marta dodirivala tijela tokom aktivnosti koje nisu bile povezane sa ebolom.
Ako se to potvrdi, početak epidemije bio bi pomjeren mnogo ranije u odnosu na prvi potvrđeni smrtni slučaj krajem aprila u Buniji.
Dio stanovništva ne vjeruje da bolest postoji
Dok je najmanje jedan vlasnik pogrebnog preduzeća u Buniji čistio kovčege namijenjene prodaji pored puta, stručnjaci su upozoravali na nedostatak povjerenja među dijelom stanovništva koje ne vjeruje da virus uopšte postoji.
Organizacija “Action Aid”, jedna od međunarodnih humanitarnih grupa uključenih u odgovor na epidemiju, saopštila je da i dalje postoji visok nivo skepticizma i nerazumijevanja, pozivajući se na razgovore sa stanovnicima provincije Ituri sredinom maja, neposredno nakon proglašenja epidemije.
“Jedini put naprijed kada je riječ o ovom konkretnom virusu jeste uključivanje zajednice”, rekao je Jakubu Mohamed Sani, direktor organizacije “Action Aid” u Kongu.
Kako će se to poboljšati i to brzo, još nije jasno.
Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je izbijanje rijetkog soja ebole bundibugjo, treće najveće takve epidemije koja je ikada zabilježena, zbog čega je proglašena vanredna situacija u javnom zdravstvu.
Šef Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Gebrejesus rekao je ranije da je zabilježeno oko 900 slučajeva za koje se sumnja na zarazu ebolom, kao i da je 101 slučaj potvrđen