Novi izvještaj američkog State Departmenta otkriva kako je Washington gledao na političku krizu u BiH tokom 2025. godine, sukob oko Milorada Dodika, zakone NSRS i ulogu međunarodne zajednice.
Ukratko:
- State Department: Američka diplomatija pomogla u zaustavljanju najveće političke krize u BiH od rata 1992–1995.
- Kriza je eskalirala nakon presude Miloradu Dodiku i usvajanja spornih zakona u Narodnoj skupštini Republike Srpske kojima je pokušano ograničavanje rada državnih institucija BiH.
- Washington poručuje da je završena era „izgradnje država“, ali istovremeno priznaje da je međunarodni angažman bio ključan za stabilizaciju prilika u BiH.
Novi izvještaj State Departmenta upućen američkom Kongresu ponovo je u fokus vratio političku krizu koja je tokom 2025. godine gotovo paralizovala Bosnu i Hercegovinu. U dokumentu pod nazivom „United States Policy for Promoting Stability and Prosperity in the Western Balkans“ navodi se da je američka diplomatija pomogla u okončanju „najakutnije krize u BiH od sukoba 1992–1995“.
Takav ton američkog izvještaja pokazuje koliko je Washington ozbiljno doživio događaje iz 2025. godine i koliko je kriza u BiH procijenjena kao ozbiljan bezbjednosni i politički izazov sa potencijalom destabilizacije cijelog regiona.
Presuda Dodiku koja je pokrenula političku eksploziju
Kriza u BiH kulminirala je nakon prvostepene presude Sud Bosne i Hercegovine predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika Kristijana Šmita.
Iako je pravno gledano riječ bila o predmetu vezanom za neizvršavanje odluka visokog predstavnika, politički efekat bio je mnogo širi. U Republici Srpskoj presuda je predstavljena kao napad na ustavni položaj RS i pokušaj političkog uklanjanja Dodika, dok su institucije BiH i međunarodna zajednica tvrdile da se radi o zaštiti ustavnog poretka države.
Od tog trenutka kriza je iz političke prešla u otvorenu institucionalnu konfrontaciju. I sa “političkim Sarajevom” i sa međunarodnom zajednicom.
Zakoni NSRS koji su izazvali najveću krizu
Nakon presude Narodne skupštine Republike Srpske usvojila je niz spornih zakona i zaključaka kojima je pokušano ograničavanje djelovanja državnih institucija BiH na teritoriji Republike Srpske.
Među njima je najvažniji bio Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja “vanustavnih institucija BiH”. Tim zakonom predviđeno je da se na teritoriji Republike Srpske ne primjenjuju zakoni koji regulišu rad Suda Bosne i Hercegovine, Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Državne agencija za istrage i zaštitu (SIPA) i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine.
Usvojen je i Zakon o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske kojim su uvedene kazne za funkcionere ili službenike koji ne poštuju odluke institucija Republike Srpske ili sarađuju sa institucijama BiH koje su proglašene „vanustavnim“. Dodatne reakcije izazvalo je i usvajanje zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, poznatijeg kao „zakon o NVO“, koji su kritičari ocijenili pokušajem dodatnog pritiska na civilni sektor.
Paralelno s tim usvajani su zaključci kojima su državne pravosudne i policijske institucije proglašavane neustavnim, a najavljivano je i donošenje novog ustava Republike Srpske.
Atmosfera političke blokade i straha u BiH
Tokom proljeća i ljeta 2025. godine BiH je praktično funkcionisala u atmosferi permanentne političke krize.
Institucije na nivou države bile su blokirane. Retorika između Sarajeva i Banjaluke postajala je sve agresivnija. Govorilo se o mogućim hapšenjima, institucionalnim obračunima i bezbjednosnim incidentima. Podsjetimo, postojao je nalog za hapšenje Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića po potjernici Suda BiH. Uprkos tome, pomenuti trojac svakodnevno je obavljao svoje poslove, ali pod izrazito jakom pratnjom MUP-a RS. Praktično kompletan MUP djelovao je kao lično obezbjeđenje ova tri političara iz Republike Srpske.
Za jedne je to bila borba Republike Srpske za vraćanje dejtonskih nadležnosti. Za druge pokušaj postepenog razvlašćivanja države Bosne i Hercegovine.
U tom periodu pojačan je angažman SAD, Evropske unije, OHR-a, NATO partnera i evropskih diplomata. Izvještaj State Departmenta sada praktično potvrđuje da je Washington taj period doživljavao kao ozbiljnu regionalnu prijetnju odnosno kao “najakutniju krize u BiH od rata”
Epilog političke krize
Politička kriza iz 2025. završena je nizom događaja koji su značajno promijenili političku scenu Republike Srpske i BiH. Milorad Dodik je nakon pravosnažne presude zatvorsku kaznu zamijenio novčanom, prihvatio presudu i napustio funkciju predsjednika Republike Srpske, nakon čega su održani vanredni izbori za predsjednika RS.
U međuvremenu, američke sankcije uvedene Dodiku i njegovim saradnicima i članovima porodice su ukinute, što je u političkom smislu tumačeno kao pokušaj stabilizacije prilika nakon višemjesečne krize. Šta je još dogovoreno između Dodika i američke diplomatije, tek će se vidjeti, ali je činjenica da se Dodik postaje praktički najglasniji zagovornik politike Trumpove politike, da je u Americi bio nekoliko puta, da je u Banjaluci bio i sin američkog predsjednika te da član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović ne izlazi iz Bijele kuće.
Iako formalno nije na funkciji, Milorad Dodik i dalje figurira kao ključna politička ličnost Republike Srpske a različitim perfidnim protokolima on i dalje u javnosti biva percipiran kao predsjednik.
Šta danas pokazuje izvještaj State Departmenta
Ključna poruka izvještaja jeste da SAD Zapadni Balkan ponovo vide kao prostor od direktnog strateškog interesa.
Bosna i Hercegovina u tom kontekstu nije samo lokalno političko pitanje, već dio šire regionalne bezbjednosne slike koja uključuje evropsku stabilnost, geopolitički uticaj Rusije, sigurnost NATO prostora i političku stabilnost jugoistočne Evrope.
Zato nije slučajno što se upravo kriza u BiH iz 2025. godine u dokumentu opisuje kao trenutak u kojem je trebalo očuvati funkcionisanje pravnog sistema i ustavni poredak Bosne i Hercegovine.
Posebno zanimljiv dio izvještaja odnosi se na promjenu američkog pristupa regionu. Administracija Donald Trump navodi da je „era izgradnje država pod američkim vodstvom završena“ i da fokus više nije na stalnim međunarodnim intervencijama, već na stabilnosti i partnerstvu sa lokalnim akterima.
Ipak, paradoks cijele priče jeste to što isti izvještaj istovremeno priznaje da je upravo snažna američka diplomatija bila ključna u smirivanju najteže političke krize u BiH nakon rata.
Kriza iz 2025. godine pokazala je koliko je politički sistem Bosne i Hercegovine i dalje ranjiv na sukobe oko nadležnosti, legitimiteta institucija i tumačenja Dejtonskog sporazuma.
Istovremeno, pokazala je i nešto drugo — da međunarodna zajednica, posebno SAD, više ne posmatra BiH samo kroz prizmu postratne stabilizacije, već kao dio šireg geopolitičkog prostora u kojem svaki ozbiljniji institucionalni sukob može imati regionalne posljedice.
Zbog toga se nameće pitanje koje će vjerovatno obilježiti naredne godine u Bosni i Hercegovini: mogu li domaće političke elite same održati stabilnost zemlje ili će međunarodni faktor, uprkos novoj američkoj retorici, i dalje ostati posljednji garant očuvanja ustavnog poretka BiH?