Kina je krajem aprila uputila EU najdirektniju trgovinsku prijetnju u posljednjih nekoliko decenija. Ako Unija nastavi s procedurom usvajanja Zakona o ubrzanju industrije (IAA), koji Peking smatra kršenjem svojih interesa, tvrdi da neće imati izbora „nego da preduzme protumjere radi zaštite legitimnih prava i interesa svojih kompanija“.
Prijetnja nije došla iznenada, ali vrijeme i ton ukazuju da Peking ozbiljno shvata šta se u Briselu sprema.
Zakon „Made in Europe“
Evropska komisija je 4. marta 2026. predstavila prijedlog uredbe IAA, koji je odmah nazvan zakonom „Made in Europe“. Evropski povjerenik Stéphane Séjourné rekao je da će zakon „stvarati radna mjesta usmjeravanjem novca poreskih obveznika prema evropskoj proizvodnji, smanjenjem zavisnosti i jačanjem ekonomske sigurnosti i suvereniteta“.
Zakon cilja tri strateška sektora: čiste tehnologije, automobilsku industriju i energetski intenzivne industrije poput čelika, aluminijuma i cementa.
Konkretno, električni automobili koji dobijaju javnu podršku moraju biti sastavljeni u EU s najmanje 70 posto komponenti, isključujući bateriju, proizvedenih u 27 država članica. Za čelik i aluminijum propisani su minimalni pragovi niskougljičnog sadržaja od 25 posto, a za cement pet posto.
Za strane investicije u strateškim sektorima zakon uvodi obavezni nadzor za ulaganja iznad 100 miliona eura iz zemalja koje kontrolišu više od 40 posto globalnih proizvodnih kapaciteta u datom sektoru — prag koji na papiru ne pominje Kinu, ali u praksi gotovo isključivo na nju cilja. Cilj je povećati udio industrijske proizvodnje u BDP-u EU sa 14,3 posto u 2024. na 20 posto do 2035.
Briselu gori pod nogama
Kontekst je ključan za razumijevanje zašto Brisel nije mogao čekati. Samo u 2024. i 2025. evropski dobavljači u automobilskom sektoru najavili su više od 100.000 otkaza, a ankete pokazuju da oko polovine evropskih dobavljača automobila razmatra smanjenje proizvodnih kapaciteta u EU.
Pozadina je kineska industrijska politika koja decenijama nadmašuje ono što evropski konkurenti mogu pratiti. Prema podacima OECD-a, kineske kompanije dobijaju četiri do osam puta više državne podrške u odnosu na prihod nego konkurenti iz drugih zemalja, uz dodatke koje je teško precizno izmjeriti, a uključuju jeftine kredite i indirektne subvencije.
Procjene Međunarodne agencije za energiju pokazuju da je trošak proizvodnje baterijskih ćelija u Kini 20 do 35 posto niži nego u Evropi. Američke carine praktično su zatvorile tržište SAD za te proizvode, što Evropu čini još privlačnijim odredištem za kineske viškove.
Oštra prijetnja iz Pekinga
Kinesko ministarstvo trgovine u prijetnji nije biralo riječi. Njegov portparol izjavio je da IAA „nameće brojne restriktivne zahtjeve na strana ulaganja i može narušiti principe Svjetske trgovinske organizacije“. Preferencijalnu oznaku „EU porijeklo“ u javnoj nabavci i javnoj podršci Peking je ocijenio kao investicionu barijeru i „institucionalnu diskriminaciju“.
Kineska privredna komora pri EU saopštila je da zakon označava zaokret ka protekcionizmu koji će narušiti trgovinsku saradnju između EU i Kine. Peking je od EU zatražio uklanjanje diskriminatornih zahtjeva prema stranim investitorima, obaveznog prenosa intelektualne svojine i tehnologije, kao i ograničenja u javnoj nabavci iz zakonodavnog teksta.
Kineska prijetnja protumjerama dolazi u trenutku kada EU istovremeno otvara i drugi front.
Carinjenje kineskih pošiljki
Vijeće EU je konačno odobrilo da od 1. jula 2026. svaka mala pošiljka vrijednosti ispod 150 eura koja ulazi u EU podliježe fiksnoj carinskoj taksi od 3 eura po tarifnoj stavci. Mjera ostaje na snazi do 1. jula 2028, kada će biti zamijenjena redovnim carinskim tarifama.
Razmjere promjene su ogromne. Samo u 2024. u EU je ušlo oko 4,6 milijardi paketa u okviru tadašnjeg praga, a više od 90 posto dolazilo je iz Kine. EU procjenjuje da je do 65 posto tih pošiljki bilo namjerno na granici isplativosti kako bi se izbjegle carine.
Platforme poput Sheina i Temua izgradile su čitave poslovne modele na direktnoj isporuci robe potrošačima bez carina, ali taj model od 1. jula više neće biti moguć. EU komesar za ekonomiju Valdis Dombrovskis rekao je da mjera „predstavlja važan korak ka obezbjeđivanju jednakih uslova za evropske kompanije“, a povjerenik za trgovinu Maroš Šefčovič ocijenio je promjene „najambicioznijom carinskom reformom od osnivanja carinske unije 1968.“
Šta Peking može uraditi?
Jacob Gunter, analitičar berlinskog Mercator instituta za kineske studije, objašnjava da Peking ne mora direktno komunicirati s evropskim kompanijama prisutnim na kineskom tržištu. Dovoljno je da one same zaključe kako im je u interesu da lobiraju za blažu evropsku strategiju.
Tome u prilog ide i poznat obrazac kineskih odgovora: selektivna ograničenja pristupa tržištu, poreske i regulatorne istrage te promjena nabavnih preferencija prema evropskim kompanijama koje su snažno izložene Kini.
Stručnjaci navode tri moguća scenarija. U prvom, EU i Kina ulaze u pregovore, a IAA se mijenja u ključnim tačkama kako bi se smanjila direktna diskriminacija kineskih investitora, možda kroz model „priznatih partnera“ koji bi Kini ostavio ograničen pristup.
U drugom scenariju EU usvaja zakon uglavnom neizmijenjen, Kina uvodi protumjere — najvjerovatnije kroz istrage evropskih kompanija i ograničenja u nabavci — a obje strane istovremeno vode sporove pred WTO-om, koji nema brza rješenja.
U trećem scenariju kombinacija kineskog pritiska i unutrašnjeg evropskog lobija, posebno iz zemalja s jakim vezama s Kinom poput Njemačke i Mađarske, dovodi do tolikog ublažavanja zakona da „Made in Europe“ postaje simboličan, a ne operativan.
Nikome nije lako popustiti
Zakon moraju zajednički usvojiti Vijeće EU i Evropski parlament, što obično traje nekoliko mjeseci i tokom čega ključne odredbe mogu biti izmijenjene.
Osnovna računica je jasna: Evropa gubi industrijska radna mjesta, Kina ima višak kapaciteta koji mora plasirati, a SAD je zatvorio svoje tržište.
Ono što se trenutno odvija između Brisela i Pekinga nije samo spor oko carina i pravila porijekla. To je pregovaranje o tome kome će pripasti industrijska budućnost na bogatom evropskom tržištu.