Dok se u javnosti stalno priča o odlascima, Darko Stanković i njegova supruga Rada odlučili su da svoju budućnost grade u srcu Maslovara, na porodičnom imanju u opštini Kotor Varoš.
Ovaj magistar agrarne ekonomije i ruralnog razvoja, nakon završenog Poljoprivrednog fakulteta u Banjaluci i pripravničkog staža u opštini, a potom i dvije i po godine rada na ribnjaku, prelomio je 2019. godine. Kroz program samozapošljavanja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede pokrenuo je farmu na kojoj danas ima šest krava i jedno june.
Razlog nije bio novac, već sloboda da radi ono što voli i da bude svoj gazda. Na farmi danas ima šest krava i jedno june, a u taj posao ušao je svjesno, bježeći od sistema u kojem struka gubi bitku pred politikom.
„Danas više vrijedi članska karta neke partije nego diploma bilo kojeg fakulteta, shvatio sam nakon javljanja na razne konkurse. Htio sam da se sklonim od svega toga, od kriminala, da budem sam svoj gazda, da radim kod svoje kuće i da, bez pritisaka u nekim firmama, ne zavisimo od izbora i toga koja će partija pobijediti svake dvije godine. Zavisimo samo od sebe i svog rada“, ističe on.
Moderna farma i borba sa mljekarama
Na gazdinstvu Stanković radni dan počinje u 06:30, muža se obavlja na svakih 12 sati, a kada su krave steone, u štali se dežura čitavu noć. Za Darka je taj mir najvažnija stvar koju je sebi i svojoj porodici mogao da priušti.
Kaže i da je brzo uvidio da je direktna prodaja ključ opstanka, pogotovo nakon što su mu mljekare ograničile otkup. „Ograničili su nas na 90 posto. Ako imamo 100 litara, oni uzmu 90, a onih 10 nisu htjeli. Morao sam to rješavati sam, pa sam prodavao po selu. Na kraju sam smanjio isporuku mljekari za 30 posto, a ostalo prodajem privatno jer je tako isplativije“, objašnjava on.
Trenutno proizvodi oko 80 litara mlijeka dnevno, a na kućnom pragu ga prodaje po dvije marke. Potražnja u Maslovarama je velika, jer na oko hiljadu domaćinstava u tom kraju ima svega petnaestak krava.
Iako bi proizvodnja sira bila isplativija, Darko i njegova supruga Rada iskreno govore o ograničenjima. „Sir zahtijeva opremu i vrijeme, a mi imamo dvoje male djece – jedno od četiri godine i drugo koje nema ni godinu dana. Ne možemo se maksimalno posvetiti tome bez mehanizacije i aparature“, kaže Rada, koja je život u Lijevče polju zamijenila Maslovarama.
Za ozbiljnije širenje proizvodnje potrebni su im projekti i oprema, jer je rad na većim količinama bez mašina nemoguć.
Porodična farma kao jedina opcija za ostanak
Uprkos sistemskim problemima, poput podsticaja koji redovno kasne i stižu tek kad sjetva prođe, ili nedostatka veterinara, Stankovići ne planiraju odlazak.
„Mnogi pričaju da je u inostranstvu bajno, a ja mislim da tamo živiš kao rob nekome. Meni je cilj da ne budem odvojen od svoje porodice i zato sam ostao ovdje“, zaključuje Darko.
Stankovići su izabrali ostanak, selo, život od svog rada, na svojoj zemlji i pod svojim uslovima.