Napad na profesoricu Gimnazije Obala u Sarajevu još jednom je ogolio da ljudi u institucijama koje bi trebalo da budu na braniku odgoja i obrazovanja u Bosni i Hercegovini ponekad zanemaruju svoju primarnu zadaću.
Umjesto unapređenjem nastave i vaspitanja, bave se međusobnim prepucavanjima, populizmom, ispraznim frazama bez dubinskog pogleda na probleme koji se gomilaju, a malo ili nikako rješavanju.
Događaj koji je u utorak otvorio brojna pitanja poput onih o sigurnosti nastavnika i profesora, nasilju među i nad učenicima, pokazao je i kako sindikati radnika u obrazovnom sistemu i predstavnici resornog ministarstva ne sarađuju nego “ratuju” saopštenjima.
Poput političkih stranaka.
Sindikat: Nasilje se ne sankcioniše zbog apsurdnog i lošeg zakona
Prvo je reagovao Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH navodeći da je prema njihovim informacijama intervenisala policija i učenike koji su napali profesoricu sprovela u nadležnu policijsku upravu.
Među učenicima koji su napali profesoricu su i punoljetni učenici.
Za njih je ovaj događaj logičan slijed i kulminacija haosa “koji je u sarajevskim srednjim školama nastao kao direktna posljedica nakaradnih zakonskih rješenja koje je nametnulo resorno ministarstvo i Skupština.”
Ocjenili su da su postojeći zakoni i pravilnici u potpunosti obesmislili odgojno-obrazovni proces u srednjim školama.
“Odredba Zakona o obaveznom srednjem obrazovanju, čak i za punoljetne učenike, katastrofalno je loša i kao takva ne postoji nigdje drugo osim u Kantonu Sarajevo. Upravo je ona dovela do toga da se u školama, u posljednje dvije godine, napadi na osoblje, nasilje među učenicima, pucnjava pred školom… praktično ne sankcionišu”, naveli su iz Sindikata.
Ne bude li korjenitih i hitnih promjena škole u Sarajevu, dodaju, mogle bi uskoro početi ličiti na one kakve se viđaju u američkim horor filmovima.
Ministarstvo: Sindikat ne doprinosi izgradnji nenasilnog okruženja
Nakon oštrog saopštenja sindikata oglasilo se i Ministarstvo za odgoj i obrazovanje koje “oštro osuđuje napad na profesoricu u Gimnaziji “Obala”, ali nastavljajući dalje saopštenje u čudnom i nejasnom “pojašnjenju” događaja.
Ističu da je Ministarstvo zaprimilo informaciju o kriznom događaju koja ne upućuje na to da je profesorica napadnuta kako je u javnosti plasirana informacija, te najavljuju da će zatražiti pojašnjenja i inicirati potrebne nadzore.
U nastavku saopštenja kažu kako nasilju u bilo kojem obliku nema mjesta u školama.
“Istovremeno osuđujemo tendenciozne, oportunističke, maliciozne i ispolitizirane izjave Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture. Podsjećamo javnost i Sindikat da taj navodni ‘katastrofalni zakon’ obavezuje na pružanje stručne podrške i tretmana, osmišljenog i mjerljivog pedagoškog rada, sa ili bez izricanja odgojno-disciplinskih mjera prema učenicima”, navodi se u saopštenju Ministarstva.
Za njih je neprihvatljivo, kako kažu, kroz izolovani incident generalizirati i etiketirati sve učenike ili učenike koji su u riziku i s kojima rade stručnjaci u obrazovanju i van obrazovanja kako bi se vratili na pravi kolosijek.
“Navedeno etiketiranje, isticanje incidenta u javnosti u potpunosti je suprotno osnovnim postulatima pedagogije. Ne možemo se oteti dojmu da stavovi Sindikata ne doprinose izgradnji nenasilnog okruženja, već da upravo suprotno prizivaju i priželjkuju nove slične incidente”, dodaju iz Ministarstva.
Smatraju da kvalifikacija sindikata da je ‘ovaj događaj posljednja opomena i upozorenje svima da se hitno moraju preduzeti koraci izmjena propisa kako bi se sunovrat i propadanje srednjeg obrazovanja u Sarajevu zaustavili potpuno promašila temu.
Sociolog: Ponašanje sindikata i ministarstva je neodgovorno
Umjesto da sjednu za zajednički stol, sagledaju problem, predlože rješenja i naprave plan djelovanja sindikat i ministarstvo se međusobno optužuju.
Takvo ponašanje pokazuje da sistem ne funkcioniše usklađeno i da se odgovornost često razvodni, miščjenja je sociolog Vladimir Vasić.
Umjesto zajedničkog djelovanja i brze reakcije, dodaje Vasić, institucije se zadržavaju na tome ko je nadležan, prebacujući krivicu jedne na druge.
Time se fokus sa suštine problema – zaštite djeteta – pomjera na sasvim drugi fokus koji jasno pokazuje u kakvom stanju je društvo.
“U takvom okruženju dijete lako postaje predmet papirologije i međusobnih dopisa, umjesto da bude u centru pažnje kao osoba kojoj je potrebna zaštita i podrška. Ovakav pristup ne samo da usporava reakciju sistema, nego može dodatno produbiti osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja kod djeteta i porodice”, kaže Vasić u izjavi za Buku.
Ključno je, pojašnjava, da institucije djeluju koordinisano, sa jasno podijeljenim odgovornostima, ali i sa zajedničkim ciljem – zaštitom najboljeg interesa djeteta.
“To znači manje međusobnog prepucavanja, a više konkretnih, pravovremenih koraka koji stavljaju sigurnost i dobrobit djeteta ispred svih institucionalnih nesuglasica.”
Upitan da li je ovakav način komunikacije i loše saradnje neozbiljan, Vasić odgovora da je preciznija ocjena da se radi o neodgovornom i profesionalno neprihvatljivom ponašanju.
“Kada institucije u situacijama nasilja u školi više energije troše na međusobne rasprave nego na rješavanje problema, time pokazuju manjak koordinacije i svijesti o hitnosti situacije. Takvo ponašanje ostavlja utisak neozbiljnosti jer ne prati težinu problema, ali su posljedice mnogo ozbiljnije, usporava se reakcija, dijete ostaje nezaštićeno, a povjerenje u institucije slabi. U kontekstu zaštite djece, očekuje se brzina, saradnja i jasno preuzimanje odgovornosti – sve kontra od toga je neprihvatljivo”, zaključuje sagovornik Buke.