„Znam da je glupost beskonačna, ali srećom ja sam ograničen.“ Rekao bi jedan aforističar iz sjevernog sarajevskog predgrađa zvanog Vogošća. Inače, bezbeli vrlo iziritiran beskrajem gluposti iz domaće serijske, ali i vanserijske proizvodnje. Proizvodnja gluposti je u ovoj zemlji najrazvijenija industrijska grana, a iako je imamo na izvoz, neće niko izvana da je kupi. A nije skupa. Skupa i glupa ne idu skupa. Jeftine gluposti made in Bosnia and Herzegovina, sebi niko ne uvozi. I dok glupost ovdje caruje, skoro svako sa bar jednim zrnom soli u glavi, bježi odavde (is)tom glavom bez obzira. Pameti koje ubzo nećemo imati ni za lijeka (ni ljekara), dali smo odriješene ruke po pitanju napuštanja domovine, čitaj- najurili smo ih da ne smetaju! Iako vrlo rijedak i dragocjen, to je izgleda naš najjači izvozni proizvod. Ne da je jeftin, nije. Nego je džaba, besplatan, na dar. I taj segment jeftine gluposti, plaćali smo i plaćat ćemo i ubuduće, vrlo skupo.
„Kad god pokušam da budem duhovit, ispadnem smiješan.“ Rekao bi opet onaj namćorasti aforističar iz predgrađa, onaj kojeg glupost (ne) pogađa. Ma onaj šatro šeret. A šta je zbilja ovdje više smiješno koji K. u P.M.?
-Jesu li smiješni oni glupi Bosanci? I Hercegovci?
-Pa jesu. Bosanci su smiješni. I Hercegovci također. A zar to nije isto? I Bosanci i Hercegovci? Zar nisu Bosanci svi? Pa i Hercegovci su de facto Bosanci, zar ne? Samo su još i Hercegovci. Ono, kad kažeš Bosanci računaš i Hercegovce? A ovi Bosanci što su izvan Hercegovine, oni nisu Hercegovci, je l’ de?
-Kud uopće počeh dijalog s tobom?! Ovdje kad ti neko kaže- smiješan si, nije ti mogao ništa tužnije i ružnije reći. Bolje da ti je rekao- glup si. Nije to najgore. A kad ti kaže- smiješan si, pomnožio te je sa nulom. To ti znači- ništa si, nebitan si, bezvrijedan si, jadan si, bježi odavde! Ako ti kaže da si glup, nudi ti prijateljstvo. Ima nade, daje ti šansu. On tako traži i priziva sebi sličnog, ali i većinskog. Ali ako ti kaže- smiješan si, isključio te je! Dakle, bolje biti glup nego smiješan! Kad si s glupima, u većini si i ne brini. Ma gdje svi Turci, tu i mali Mujo. Metafora naravno! Ne shvataj doslovno jer su Turci davno otišli, a tad su bili Osmanlije. Oni otišli, a mali Mujo ostao. Ostavili ga. Možda je kasnije otišao u mornare?!
-Pa to onda uopće nije smiješno?!
-Čekaj sad malo, da ti kažem do kraja. Nisu svi Bosanci glupi. Prvo, nisu svi Bosanci Bosanci! Shvataš? Mnogi od njih su Srbi, Hrvati i Bošnjaci. A oni koji nisu ta trojka, oni su Ostali. Među njima ima i Bosanaca. E baš ta manjina- to su pravi Bosanci. A ima ih i u Hercegovini. Hercegovci, a Bosanci. Bosanci, a Hercegovci. I nije ništa smiješno jer je to sve glupo- dakle, tužno. Takva radnja, stanje i zbivanje su glupost, pa zbog toga nije smiješno. Zbog toga je to sve tužno. Oni koji su glupi kažu ovim drugim da su smiješni. Tako ovdje funkcioniše (su)život.
-A šta kažu oni koji su smiješni onima koji su glupi?
-Kažu im da su glupi! Vidiš, jedni drugima priznaju te identitete. Samo što glupi ne žele priznati sebe kao glupe, a ovi smiješni neće da su smiješni. Ovi prvi žele da ih se percipira i identificira kao pametne (jer su oni pokupili svu pamet svijeta!), a ovi drugi žele da ih se percipira i identificira kao duhovite. Ma i oni bi da ih se smatra inteligentnim i pametnim (jer su oni izmislili humor!). Pa upravo zato ovi smiješni ispadaju još smješniji kada ovim glupim govore da su glupi. Nude im šansu za prijateljstvo, a ovi glupi neće da su smiješni. Ili da budu sa smiješnima. Radije bi da budu glupi, ali i da misle da time imaju monopol na pamet koju nipošto ne smiju izgubiti. Jer ako je izgube, bit će smiješni. Pameću koju nemaju, brane svu pokupljenu svjetsku pamet. Zbog toga ih ovi smiješni zovu glupima. Daju im prijateljsku dijagnozu i pružaju ruku pomirenja koju glupi odbijaju. I u tom pokušaju dokazivanja superiornosti nad glupima, kroz duhovitost koja je u uskoj vezi sa inteligencijom (a daleko od gluposti), oni postaju smiješni. U očima glupe većine. Dakle, većine. Jer džaba je bekanu pričat’ da je sijeno poskupilo. On opet bleji, pa bleji.. A smiješni su manjinski, isključivo. Isključena manjina! Baš ovdje i zato, nastao je (su)život gluposti i smijeha. Prostor gdje žive glupi Bosanci i neodoljivi humor. Prostor OKSI-MORONA!
-Uh, ma kakva crna pamet? I kakav crni humor!? Ovdje skoro niko nije normalan. Zbog takvih identiteta, grozan je imidž! Za ovo se ne može reći da ovdje lud zbunjenog. Nego je na djelu tarabljenje između glupih i smiješnih. Pa kad je sve tako tužno, zašto se kaže onda i „veseli Bosanci“? A tako im sve s*ebano? I zašto se onda hvale rahatlukom, sevdahom, lijepom zemljom? A proglašeni za najjadniju državu i najkorumpiraniju? Otkud onda toliki patriotizam, otadžbinstvo i domoljublje kad moraju masovno napuštati taj rahatluk i ići vani?
-Hmm… Ode ovaj razgovor predaleko. Šta si me sve pitao? Samo me još nisi pitao- kako to da su u toj Bosni i Hercegovini svi nezadovoljni tom istom Bosnom i Hercegovinom i svi bi je promijenili na svoje (različite) načine, a onda je nakon tog pljuvanja samo počnu ljubiti, hvaliti i slaviti? Jedni je ljube polovično zato što ona ima Dejton, a nekad to nisu, drugi je ljube zato što imaju evropsku putovnicu, a treći je ljube zato što su je spasili od nestanka. A kad je pljuju- prvi je pljuju (polovično također) zato što misle i osjećaju da im je ona suvišna, a i da su oni u njoj suvišni- da trebaju s tom svojom boljom polovinom preseliti na Kalemgdan. Dakle, ne pljuju po svojoj polovini. Drugi je pljuju zato što moraju izlaziti na izbore u susjednoj Lijepoj njihovoj i birati tamo predsjednika jer im ga ovdje biraju drugi tj. treći (koji već!), a treći zato što im Jezik i jezik i poljubac, za razliku od pljuvačke, ne može dobaciti dalje od Avlije. Svima su dakle tri omiljene discipline- ljubljenje i pljuvanje, a onda i lizanje. A to lizanje je upereno prema onima za koje misle da im donose sreću i pomoć. A pomoći ovdje nema. A nema vala ni sreće. Baš zbog toga što nema pameti. Mislim, ima, ali je krajnji domet te pameti stvaranje humora crne boje. Pa zato, humor iako je crn, ne treba na njega crno gledati. E to ti je razlog zašto se kaže- veseli Bosanci. Jer ovdje rahatluku (kao ni glupostima!) nigdje kraja nema, ali me ne pitaj gdje je početak i ima li ga uopće. Važno je da znamo da nema kraja.
Ah da, korupcija. Korupcija ti ovdje nije problem kad je obavljamo mi. Problem nastaje kad nas se provali. I problem je onda kada je rade drugi, a mi je trpimo. Također i onda kada je rade drugi, a mi ne možemo. Kao sa darežljivom ženskom. Kad se daje nama, korisna je. A kad se okrene drugom, onda je nemoralna. Nije nam žao kada od nje (korupcije) stradamo nego to što nismo u prilici da od nje hajrujemo, da izvučemo ćar.
-Uh, svašta i ja pitam zbilja. A svašta mi i ti reče. Ja bih kao nešto da znam i saznam, ali koliko god da saznam, opet mi je krhko znanje. Znam da si umoran, vjeruj mi i ja sam. Samo bih te još nešto pitao, pa mi još i na to odgovori ako te ne mrzi. Ako sam te dobro shvatio, ti ipak tvrdiš da nisu Bosanci glupi nego da su glupi Srbi, Hrvati i Bošnjaci? A Bosanci (zajedno sa svim Ostalim) su u suštini smiješni? Žive u rahatluku kojem nigdje nema kraja, kao ni početka, ovi prvi? A ovi drugi sebe, umjesto u sevdah, merak i rahatluk, bacili u crni humor i viceve. I misle da su duhoviti, pa čak i utripovali da su veseli. Veseli Bosanci. Je li tako? Ovi prvi žive u rahatluku beskonačne gluposti, a ovi drugi u crnohumornoj duhovitosti i veselju? Je li tako?
-Upravo tako!
-Stoga bih ti postavio još jedno pitanje- kome se i koliko isplati, glupost ovih prvih i to što ovi drugi ispadaju smiješni?
-Isplati se svakako najviše onima koji su u njih najviše uložili. Dakle, u glupane i glupost je uloženo najviše od strane njihovih političkih i tajkunskih predstavnika. Prvo je ulog bio njihovi životi (žrtvovanje) za ratne potrebe, zatim su im uglavnom uzeli radna mjesta i društveni kapital i napravili od njih slučajeve čija je sudbina u rukama njihovih predstavnika. Mnoge su primorali da idu poslije vani (a idu i sad), ali su svejedno svima uspjeli usaditi u te glave tri patriotizma i tri etnonacionalizma. I tri religijska nacionalizma. I nadbiskup vrhbosanski i mitropolit dabrobosanski kažu da nisu Bosanci nego kažu da su Srbi i Hrvati. Nedavno je i Reisu-l-ulema rekao da je Bosanac konj, a da je čovjek Bošnjak. Neće kod ovih prvih niko da bude Bosanac. Ne žele da ispadaju smiješni, draže im je ovo prvo. Neće da su smiješni. Za Hercegovinu (i Hercegovce) ima više nade, više šanse. Tu niko ne poriče da je Hercegovac iz koje god da je etnije. Ali nije se Hercegovina uspjela nametnuti kao glavnokomandujuća, pa je zato sekundarna. Jednom je bio pokušaj stvaranja Herceg Bosne, ali bolje da ga kao takvog nije ni bilo. Kao ni svih sličnih gluposti.
DOSTA- STADO!
VOĐA- ĐAVO!
Ta tri religijska nacionalizma, tri etnonacionalizma i tri patriotizma su političkim i religijskim vođama i predstavnicima donijeli i još uvijek donose veliki profit i ćar. I ne samo u novcu nego u svemu. Jer dok je ovaca bit će dobrog sira, stelje, pečenja, ali i vune. Blećaka natakarenih na ražanj. Eto, i ovce i novce. Na početku sam ti rekao da je glupost (proizvodnja) ovdje najrazvijenija industrijska grana koju niko iz BiH ne želi u svoju državu da uvozi da ne bi i tamo izbrisala granice, zarazila njih i postala neprikosnovena i beskrajna. I pticama na grani je to jasno, ali samo ne ovcama. Blećak može samo da bleji.
To je ta rabota pravljenja runa od vuna, a koja se isplati toj pastirskoj gospodi- feudalcima. Ovce moje, ko vas šiša?! Blago nama sa ovim blagom i zlatnim runom. A što se tiče rijetkih crnih ovaca, one nisu isplative, pa se zato u njih i ne ulaže. Em su rijetke, em su drugačije, em nisu blećci. A i mogu te u crni humor zaviti. Sreća baš da ih nema puno. Da ih je više, ne bi ih se smatralo smiješnima.
Pazi još ovo. Tri etnije, tri religije, tri jezika, tri nacionalizma. Dakle, tri stada, tri blejanja, tri purizma. (Sve u tri, lijepe!) I tri patriotizma: jedan je otadžbinstvo, jedan je domoljublje, a jedan patriotizam. Sva tri su ograničena na svoje stado i svoj pašnjak- svoj tor- obor. Otadžbinski blejački hor (tor!) pjeva pjesmu o svetom Dejtonu kojeg se ne smije dirati! I zlim Amerikancima- najvećim neprijateljima koji ga skrojiše. Amerikanci su crni đavoli, a Dejton je neprikosnoveni svetac! Domoljubni blejački hor (tor!) pjeva pjesmu o zlom i vražjem Vošingtonu i američkim prijateljima koji ga skrojiše, zbog čega poslije postadoše republičkohrvatsko blago sa eurounijskom vunom.
A patriotski blejački hor (tor!) pjeva pjesmu o velikim prijateljima Amerikancima i šejtanskom Vošingtonu i još gorem Dejtonu koji im onemogućava zajedničku ispašu sa druga dva (ne)prijateljska blejačka stada na jednom velikom zajedničkom pašnjaku. Makar je pašnjak i zelen. Onda bi svi zajedno horski (torski!) mogli da zapjevaju (zableje!): „Hajmo Bosno, hajmo Hercegovino“- „Jedna si jedina“! „Po njoj pasu ovce, čuvalo ih Momče“. Lidersko.
Ovčije oglašavanje- onomatopeja je simpatična kada nije metaforična. Dakle, kada je prirodna. Ali kada je društvena i politička, kad blejački hor (tor!) bleji- pjeva pjesmu koja je proturječna samoj sebi, uz dirigentski štap političkog i frulu duhovnog pastira, onda je glupa kao falus od magarca. Još usto, te blejačke šatro ode i elegije su u međusobnom konfliktu. Gluho bilo! Ništa od tog glazbeno- blejačkog kontrapunkta.
MAHNI MOJIM, BARJAKOM!
I konačno da svršim s ovim beskrajnim glupostima. I pastirskim, pardon patriotskim ograničenostima. Bio jednom davno (prije 650 godina) jedan kralj- Kralj Tvrtko. Jedni ga smatraju srpskim, pa su mu podigli spomenik u Banjaluci, a drugi bosanskim- pa su mu podigli spomenik u Sarajevu. Treći mu ga nisu podigli u Mostaru. U njegovo vrijeme Bosna imala svoj zaštitni znak- grb sa ljiljanima na plavom štitu.
Sad se fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine plasirala na Svjetsko prvenstveno u Sjedinjenim Američkim Državama (Kanadi i Meksiku). Veliki broj bh navijača nosi zastavu sa ljiljanima na utakmice reprezentacije. Veliki broj Srba i Hrvata iz Bosne i Hercegovine ne navija za reprezentaciju BiH. Veliki broj bh političkih zvaničnika (srpskih i hrvatskih političkih predstavnika) ne smatra BiH svojom državom i domovinom, iako ni u jednoj zemlji- državi svijeta, pa ni u tim susjednim maticama, ne bi postali multimilioneri baveći se politikom i notornim neradom. Pored toga, u svojim stadima još slove i za narodne političke heroje. Jedan od takvih je i političar koji sebe naziva velikim bajom. Upravo je on jedne prilike u znak nepoštovanja Bosne i Hercegovine zgrabio i bacio službenu (ustavnu) zastavu BiH (žuti trokut i bijele zvjezdice na plavoj podlozi) i na takvoj retorici (pljuvanju BiH) se enormno obogatio.
Zbog toga većina navijača fudbalske reprezentacije sada maše zastavama sa ljiljanima (koja potječe još od kralja Tvrtka). Prema toj zastavi većina Srba u BiH ima negativan emocionalni stav, iako samog Kralja Tvrtka smatraju srpskim. Ne vole tih šest ljiljana na toj zastavi, ali im nisu mrska dva ljiljana koji se nalaze ispod orlova na zastavi Srbije.
Spomenik Kralju Tvrtku u Banjaluci podignut je na inicijativu aktualnog gradonačelnika Stanivukovića. Eh, upravo je taj Stanivuković u početku pojavljivanja (kao aktivista) bio velika zvijezda sarajevskih medija i bošnjačkog dijela bh javnosti jer se smatralo da će mu se svidjeti politička pjesma iz patriotskog blejačkog hora (tora!) te da će je i on pjevati. Međutim, to se naravno nije dogodilo jer da bi kao politički pretedent iz RS došao na bilo koju političku poziciju, moraš dobiti glasove iz RS (čitaj Srba!), a sa tom pjesmom i glazbom, od Srba nema glasova. Potpuno identična stvar- pojava je bila i ranije sa velikim bajom iz Aleksandrovca.
Domaće političke (patriotske) gluposti su neponovljive. Neprevaziđene. Šta više, ponavljaju se stalno, jedne te iste, svako malo. Osim u svojoj štetnosti i toksičnosti, beskrajne su i u ponavljanju.
Najnoviji takav slučaj je i Nešo Vukan. Samo je bilo pitanje momenta kada će se to desiti. Da ne bude zabune- optužba i krivica su usmjerene prema medijima u Sarajevu i političkim narativima koje oni zastupaju. Nema glasova i podrške na izborima ako si iz RS, a hoćeš da budeš politički funkcioner, ako kažeš da u svakom smislu podržavaš i navijaš za Bosnu i Hercegovinu. Bio u tome iskren ili folirao. Nema te nigdje! Jer oni koji te podržavaju iz bošnjačkog dijela Federacije BiH ti ne mogu pomoći na izborima. To je tako. Bošnjaci su protiv promjene izbornog zakona, zar ne? Jesu ali u kontekstu, nekom drugom. Protiv ovoga sigurno ne bi bili. A i ako mnogi mogu biti izabrani politički zvaničnici u BiH (državni nivo) ili u njenim entitetima (ili kantonima) ili u Distriktu Brčko svejedno, i javno- jasno i glasno govoriti (čak i raditi) protiv BiH i njenog Ustava i prolaziti bez ikakvih sankcija, onda je zbilja prava sitnica reći da ne ljubiš njenu fudbalsku selekciju, da navijaš protiv nje i da navijaš srcem za maticu. Ako nisi dužan poštovati ustavni okvir i sistem, pa što bi onda bio dužan da navijaš za neku njenu sportsku selekciju?! Besmisleno.
Paradoksalno, susjedi (istočni, zapadni, svjerni) su većinski sa ostatkom ex-Yu regiona iskreno navijali za BiH tu noć protiv Italije.
Ako Svijet ne pukne i ne eksplodira tamo gdje je najtanji i gdje mu je najtjesnije, a to je zasigurno Hor-muški tjesnac, pa budemo gledali Svjetsko ratničko prvenstvo umjesto Mundijala, fudbalska reprezentacija BiH bi trebala odigrati minimalno tri utakmice- jednu u Torontu (Kanada), a dvije u Prijateljskim Američkim Državama- i to jednu u Sijetlu, a drugu u Los Anđelesu. Šteta što neće igrati u Vošingtonu i Dejtonu, kod Prijatelja. Tamo joj je kao kod svoje kuće. A imat će direktnu vatrenu podršku od svoje svjeveroatlanske i evropskounijske „multikulturalne“ emigracije- jedni su BiH napustili zbog ratnih opasnosti i nedaća, a drugi zbog korupcije i besperspektivnosti u njoj.
Kad počneš pisati o glupostima i patriotizmu, nigdje kraja.
Pa eto, nisu ba Bosanci glupi. Samo su smiješni!