Pop rock bend “Ničim izazvan” gostovaće 18. aprila u Klubu studenata Banja Luka (KSB). Koncert je organizovao Ok Team Music. “Ničim izazvan” je devetočlani bend osnovan u Beogradu 2012. godine, a u istom sviraju muzičari iz gradova Kula i Vrbas.
Bend su osnovali pjevači Boris Bakalov i Bojan Gluvajić, a nakon prvog albuma objavljenog 2014. godine i hita “O tebi”, muzički sastav postaje popularan u cijelom regionu. Do sada su snimili šest albuma i imali niz odličnih nastupa u regionu, a nakon dugo godina nastupiće u Banjaluci i povodom ovog koncerta novinar Buka magazina razgovarao je sa frontmenom grupe, Borisom Bakalov.
Dugo vas nije bilo u Banjaluci. Gdje ste svirali sve ove godine?
Boris: Predugo ako nas pitate. Stvarno smo se nasvirali svih ovih godina i neverovatno da toliko dugo nismo bili u Banja Lici. Nekako smo se i uželeli klupskih prostora, i svirali smo na nekoliko mesta na kojima nismo bili dugo. Klubovi u Beogradu, Kruševcu, Boru, Novom Sadu, Rijeci. Nakon toga nastavljamo pa ćemo malo skoknuti do Nemačke i do Švajcarske, biće ovo jedna interesantna sezona.
Ima li nešto čime vas je grad na Vrbasu fasinirao?
Bojan: Na prvom mestu ljudima. A i lepotom samog grada. Stvarno je Banjaluka grad gde imamo mnogo prijatelja i gde su ljudi koje tek upoznamo istinski dobronamerni. Volimo i da dodjemo ranije a i da ostanemo duže nego sto je to potrebno. Banjaluku stvarno pamtimo po osmehu, po otvorenosti, a i po dobroj hrani.
Čime je Ničim izazvan neizazvan da se bavi muzikom?
Boris: Nije to lako objasniti. Četrnaest godina kasnije i dalje ne možemo opisati plastično to što nas gura napred. Svako ko se bavi ovakvom muzikom zna koliko nije lako, pritom smo mi i imali neke preko potrebne sreće da se pojavimo u pravom trenutku na pravom mestu sa pravim pesmama. Valjda je to prevelika želja da se “nešto ono, iznutra” kaže na neki poseban način. Kroz muziku nam je to došlo nekako prirodno.
U vašem bendu ima članova više nego u standardnim sastavima. Kako održavate da vaša muzička zajednica bude kompaktna?
Bojan: Što smo stariji, sve više dnevnih obaveza predstavlja prepreku. Kada nas ima u ovolikom broju, to je, logično, mnogo više prepreka. Nećemo se praviti da smo neki super organizatori jer nismo. Uvek je borba, ali borba u kojoj svi zajedno učestvujemo bez izuzetka, verovatno zbog toga i opstajemo.
Radite li po principu demokratije gdje većina odlučuje ili imate autokratu koji odlučuje o svemu?
Boris: Da, kod nas vlada demokratija kao i svuda u svetu. Sve se dogovaramo na nivou celog benda i onda nas dvojica (Bojan i Boris) odlučimo zapravo kako ćemo i šta ćemo.
Šalu na stranu, razgovaramo o svim bitnim temama međusobno, pametnije su devet glava nego jedna ili dve.
Jedan od vaših albuma zove se Idu godine. Da li vam godine teško padaju i da li su vas ičemu naučile?
Bojan: Naučile su nas da ne shvatamo stvari toliko ozbiljno. Postoji toliko stvari zbog koji smo se nervirali i koje nismo mogli promeniti a danas ih se sećamo sa nostalgijom i osmehom. Život je stvarno divan, stvar je samo naše perspektive i reakcije na njega.
Živimo, neki kažu, u najtežem periodu čovječanstva. Kako vi doživljavate ovaj period?
Boris: Da nema muzike verovatno bismo doživljavali mnogo teže. Pohlepne svetske sile nam ne daju mira ni tren. Na sve mogu da utiču ali na želju za stvaranjem, za to će morati malo više da se potrude. I u najtežim trenucima umetnost je uvek opstajala, pa čak i jačala. Ubeđen sam da će tako biti zauvek.
Mislite li da su devedesete bile teže, barem za nas, ili su ovo te neke sablane godine?
Bojan: Čini mi se da su bile “drugačije teške”. Ali deluje da je intezitet približan. Možda je to zbog količine informacija koje dolaze do nas svakodnevno pa se i glava brže umara. Devedesete su imale neke elemente koje danas, bogu hvala, još nemamo i nadamo se da ih neće ni biti. Nadamo se da će se negde pojaviti neko pametan da okrene kuglu u pravom smeru, ovi što je sad vrte su slabo kvalifikovani.
Vaše pjesmu su bazirane na baladama i ljubavnom tematikom. Da li imate nekada poriv da napišete i neku “borbeniju”, takoreći revolucionarsku pjesmu?
Boris: Većina naših pesama jesu ljubavne prirode ali u svom opusu imamo i pesme koje govore o nekim drugim stvarima, koje su malo oštrije. Citiraću sam sebe s ponosom, jednu našu punk stvar, teško da može biti borbenija od nje:
“Bože kako si? Da li se brineš,
što deca su ti malo nemirna?
Ne ljuti se na sebe,
to je samo faza,
biće bolje za milion godina.”
Trend je da i muzičari i umjetnici uopšte danas daju sebi slobodu da ulaze i u te neke političke vode i daju političke komentare. Opravdavate li to?
Bojan: Kada dođe trenutak da oni koji bi trebalo da znaju da rade svoj posao, rade taj posao na način koji samo njima i njima bliskima odgovara, apsolutno podržavamo svakoga da podigne svoj glas i kaže šta ima. Bio on umetnik, pekar, lekar ili automehaničar.
Šta od benda Ničim izazvan možemo očekivati u budućnosti kada je naravno vaša karijera i aktivnosti u pitanju?
Boris: Ne znamo šta nas čeka sutra i koliko nam je vremena ostalo u muzici i na ovom svetu. Potrošićemo ga sigurno na stvaranje nekih lepi stvari, da barem malo bojama išaramo ovu našu sivu realnost.