Večeras se u Banjaluci održava miting SNSD-a i koalicionih partnera, dok su tokom protekle dvije sedmice održana dva protesta opozicije. Povod su izbori, sumnje u izborne krađe, kontrolno brojanje glasova…
I dok cijeli svijet trese do sada neviđena ekonomska kriza, dok nezaustavljivo rastu cijene svih roba i usluga, dok razmišljamo hoćemo li zimu provesti kraj hladnih radijatora, slušamo da „vlast niko neće preuzeti silom“ u Republici Srpskoj, da je „trenutna situacija slična onoj iz 1997. godine“ i da smo ugroženi od onih „drugih“, „trećih“, stranaca…
Sve je više i radikalnih „zaštitnika“ svojih vjera i nacija, dok istovremeno svi tonemo u još dublji ponor beznađa.
Kako sve ovo preživjeti i sačuvati mentalno zdravlje te u kakvom se uopšte stanju nalazi bh. društvo, više nam je rekla psihologinja Danijela Ostojić.
Kako ističe, bosansko-hercegovačko društvo u mnogim svojim aspektima proživljava tešku i kontinuiranu krizu. „To se ne dešava samo sada. Sada je to naglašeno i pojačano, ali ni to nije iznenađujuće, jer se već dugi niz godina nalazimo u sličnim društvenim okolnostima“, kaže Ostojić, dodajući da je dugogodišnja, kontinuirana kriza značajno uticala na mentalno zdravlje stanovništva.
„Moje mišljenje je da je mentalno zdravlje u BiH izuzetno ugroženo i narušeno, te da postoje veliki problemi u svim oblastima. Kolege koje rade u kliničkoj praksi to najbolje znaju. Sam podatak da su naši psihijatrijski kapaciteti popunjeni do maksimuma govori sve. Procjenjuje se da nam treba najmanje još dvije psihijatrijske bolnice da bismo mogli smjestiti akutna stanja, iako postoji tendencija da se ljudi liječe u zajednici. Međutim, naša zajednica i društvo ne prepoznaju ozbiljan problem sa mentalnim zdravljem. Onda se dešava da ljudi s težim duševnim oboljenjima slobodno šetaju ulicom jer su kapaciteti popunjeni“, objašnjava Ostojić.
Pojašnjavajući na koje je sve načine stanje u društvu uticalo i utiče na mentalno zdravlje, naša sagovornica kaže: „Najblaže što se može reći jeste da se naše društvo nalazi u prolongiranom akutnom stresu, u posttraumatskoj reakciji, u sindromu sagorijevanja, u raznim anksioznim i depresivnim stanjima. Sve su to kategorije koje su izuzetno zastupljene u BiH. Sve ovo se dešava zbog uslova življenja, društvenog konteksta i svega onoga što se nama dešava posljednjih 30 godina.“
Savjet koji daje građanima je jednostavan:
„Ono što možete sami učiniti, a što činim i sama, jeste da se maksimalno distancirate od medijskog prostora, naročito od onog koji ne izvještava objektivno i u duhu profesionalizma. Nadalje, bavite se svojim životom, čitajte knjige, šetajte, trenirajte, živite. To bi bio osnovni savjet psihologa za sve koji žele sačuvati svoje mentalno zdravlje, jer mentalno zdravlje samo od sebe neće da se popravlja. Moramo sami da utičemo na to i intenzivno radimo na tome. Naravno, postoji još mnogo stvari koje možemo uraditi, ali neka ovo svima bude početak.“