U bosanskohercegovačkom medijskom okruženju već odavno se saopštavanje mišljenja, stavova i ideja smatra „informisanjem“.
Informacija, kao što sama riječ kaže, to je in-formacija. Moraš biti in, inače si out.
Fear of Missing Out, tzv. FOMO efekat, počiva na ideji da informacija više nije znanje koje te obogaćuje, već ulaznica u društvo biranih. Vrlo lako, uz par scrollova na mrežama ili omiljenom mediju, publika prevazilazi strah od propuštanja bitnih, zabavnih, skandaloznih dešavanja i dolazi u središte stvari. Stiče municiju za komentarisanje, u sebi ili na mrežama.
Sljedeći korak je formiranje echo chambera, digitalnog i psihološkog prostora u kojem osoba nailazi samo na informacije ili mišljenja koja održavaju ili potvrđuju njena vlastita. Tvoje je samo da klikneš, pa ako te algoritam ispoštuje – dobro i jest.
Pojedini mediji već su toliko razvili business model od danonoćnog in-formisanja da bi se mirna srca mogli svrstati u sekciju ekstraktivizma pažnje, mašine koja radi na gorivu naših instikta i identiteta. Vrijednost tog sadržaja je beznačajna, ali vrijednost pažnje koju on izaziva je ogromna, što zbog društvene polarizacije što zbog živosti oglašivača i algoritma.
Postoji savršen recept za takav content. Ono što mora biti jasno je ko smo mi, ko su oni, i šta je onaj naš rekao onom njegovom. I to mora biti jasno već u naslovu, inače ništa od in-formisanja. Bitno je da presuda bude donesena u naslovu, jer će tako publika lakše da konzumira afekt umjesto argumenta. A onda argumenta ne mora ni biti, budući da prevladava logika „ti si i dalje dio nas“. To odgovara bazičnim potrebama osjećaja povezanosti sa grupom i ličnog doprinosa njenom razvoju.
Nije razlog tome samo činjenica da content nastaje da bi se zadovoljile potrebe publike koje prati medij, nego činjenica da contenta ima najviše tamo gdje informacione potrebe uopšte nema. Informacionu potrebu nadomješćuju ekspresivne preferencije publike i ekspresivno odgovaranje medija na te potrebe.
Dokoni mornari javnog interesa, hvatači varnica u međusobnoj razmjeni vatre, stvaraju profit. Posvećeni mučnom postupku rudarenja identiteta, iskopavanja naših najdubljih strahova, predrasuda i osjećaja pripadnosti, oni i one lociraju žicu koja im pomaže da budu virtuozi igrice. Dok publika skuplja krhotine sukoba, virtuozi destrukcije istražuju geologiju ljudskih slabosti. I naplaćuju ulaznice za taj spektakl.