Zaduživanje Republike Srpske na međunarodnom tržištu kapitala ponovo je otvorilo pitanje dugoročne održivosti javnih finansija, ali i načina na koji se pozajmljena sredstva koriste. Emisija evroobveznica u iznosu od 500 miliona evra, uz kamatnu stopu od 6,25 odsto i rok dospijeća u aprilu 2031. godine, prema ocjeni ekonomiste Igora Gavrana, predstavlja nastavak već uhodanog, ali rizičnog modela upravljanja javnim dugom.
Začarani krug i zaduživanje entiteta
Gavran upozorava da problem nije samo u samom zaduživanju, već prvenstveno u načinu na koji se ta sredstva troše: „Uzme se novac bez bilo kakvog produktivnog plana utroška, nenamjenski se potroši bez stvaranja ikakvog osnova za povrat duga. Onda, kada dug dođe na naplatu, uzme se novi kredit, ali uvijek pod lošijim uslovima da se prethodni dug vrati i tako se nastavlja začarani krug zaduživanja, gdje se kao grudva snijega stalno povećavaju ukupne obaveze, sve dok se ne dođe do nivoa gdje se više uopšte ne može zadužiti pod bilo kakvim uslovima i gdje se dug više nikako ne može vratiti.“
Grčka lekcija: Kada država ostane bez imovine
Kao i kod prezadužene kompanije ili porodice, slikovito objašnjava Gavran, kada se dug ne može vratiti dolazi do prinudne naplate zaplijenom imovine.
Podsjeća i na slučaj Grčke: „Prisjetimo se kako je svojevremeno Grčka izgubila svoje aerodrome, luke i drugu javnu imovinu.“
Dodatni problem, ističe Gavran, jeste što se iz budžeta finansiraju ključne društvene funkcije poput penzija i javnih usluga, koje bi u takvom scenariju mogle biti ozbiljno ugrožene. Iako se danas rok dospijeća 2031. godine čini dalekim, on upozorava da bez jasne strategije i odgovornog upravljanja taj period može brzo doći bez adekvatnih rješenja.
Izborna godina i populizam ispred razvoja
Posebno zabrinjava i tajming ovog zaduženja, koje dolazi u izbornoj godini. Gavran smatra da to povećava rizik da će sredstva biti iskorištena za kratkoročne populističke mjere, političku promociju ili čak korupciju, umjesto za razvojne projekte koji bi mogli generisati prihod i olakšati vraćanje duga.
„Jedino što je različito danas u odnosu na vrijeme te prethodne emisije obveznica Republike Srpske na Londonskoj berzi iz 2021. godine, koje sada dolaze na naplatu, jeste to što je tada samo vlast Republike Srpske postupala ovoliko neodgovorno, dok se vlast u Federaciji BiH koliko-toliko zadržavala na zaduživanju na domaćem tržištu i u manjim iznosima.“
Međutim, danas, prema njegovoj ocjeni, razlike u zaduživanjuu entiteta gotovo da više ne postoje. Oba entiteta primjenjuju sličan, kako ga naziva, pogrešan pristup, koji uključuje rast zaduženosti uz istovremeno slabljenje javnih preduzeća i realnog sektora.
Zaključno, Gavran upozorava da bi posljedice takve politike mogle biti dugotrajne i ozbiljne za cijelu ekonomiju. Iako Federacija Bosne i Hercegovine, zbog većeg obima javne imovine, može duže odlagati krizu, to ne mijenja suštinu problema, već samo produžava vrijeme do njegovog ispoljavanja.