– Prije nekoliko sati američke snage uspješno su isporučile više 5000-funtskih dubinskih penetratora na utvrđene iranske raketne položaje duž obale blizu Hormuza. Ove protubrodne krstareće rakete ugrožavale su međunarodnu plovidbu – objavljeno ja na službenom X profilu CENTCOM-a.
Meta ovih napada bili su duboko ukopani protubrodski raketni položaji kojima je Iran zatvorio Hormuški zaljev kojim prolazi nešto manje od četvrtine svjetske nafte. U tim ukopanim položajima nalazile su se po svemu sudeći iranske protubrodske rakete Khalid Farzh, Noor i Ghader, koje sve lete do udaljenosti od 300+ km, brzinom od oko 3 maha, na krstarećim visinama od 20, a u fazi prije udara na visini od samo 5 metara.No, Hormuški tjesnac širok je samo 33 km i podijeljen na dva plovidbena koridora širine dvije nautičke milje. Sjeverni koridor, koji prolazi odmah pokraj iranskih teritorijalnih voda, 12 milja od obale, vodi brodove iz Perzijski u Omanski zaljev, pa dalje prema Indijskom oceanu. To znači da brodovi koji izvoze naftu iz Perzijskog zaljeva prolaze od 22 do 25 km od iranskih položaja, pa ih Iran može gađati i jeftinim besposadnim letjelicama i plovilima ili običnim topništvom.
Bomba koju su Amerikanci ovog puta koristili popunjava ključnu prazninu između uobičajenih bunker-bustera (BLU-109) teških 2000 funti i GBU-57/B Massive Ordnance Penetratora od 30.000 funti (14 tona) koji se koristi isključivo za uništavanje podzemnih nuklearnih postrojenja ili isto takvih strateških zapovjednih središta. Ukratko, GBU-72/B nudi veću smrtnost uz manji trošak. Pritom koristi inercijalnu i satelitsku navigaciju te penetratorsku bojevu glavu BLU-138/B s 484 kilograma plastičnog eksploziva. Riječ je o kombinaciji visoko brizantnih eksploziva PBXN-109 i AFX-757 od kojih se prvi koristi u klasičnim bombama, a ovaj drugi u bunker-buster bombama jer u zatvorenom prostoru stvara efekt dodatnog sagorijevanja, odnosno, udarni val kojeg stvara, pojačava intenzitet eksplozije sedam puta.
Dubina do koje dopiru ovakve bombe su strogo čuvana vojna tajna, no GBU-28/B navodno ima sposobnost probijanja kroz više od 45 metara zemlje i najmanje 4,5 metara armiranog betona. U nekim slučajevima, više uzastopno bačenih bombi na istu metu može povećati dubinu “iskopa”. Najveća, GBU-57/B prodire navodno kroz 60 metara zemlje i isto toliko betona.
Sigurno je da je Izrael makar pokušao nabaviti ovu bombu i da bi je mogla ponijeti njihova inačica američkog aviona F-15 (Ra‘am). Amerikanci su je do sada bacali iz F-15 E Strike Eagle i bombardera kojeg B-1B Lancer kojeg kolokvijalno nazivaju ‘kost‘ (B-One, dakle ‘bone‘).
fsataNiti jedan od ovih zrakoplova ne može poletjeti s nosača aviona, pa je jasno da je napad uslijedio s kopna. Sjedište CENTCOMA nalazi se inače u bazi MacDill u Tampi na Floridi, no admiral Brad Cooper operacijom Epski bijes zapovijeda iz isturenog zapovjednog mjesta CENTCOM-a koje se nalazi u zrakoplovnoj bazi Al Udeid u Kataru koji bjesni jer je Iran, ‘ničim izazvan‘, u noći od srijede na četvrtak napao njihova plinska postrojenja. Amerčki avioni F-15 E koji sudjeluju u operaciji Epic Fury uglavnom polijeću iz zrakoplovne baze Muwaffaq Salti u Jordanu ili s aerodroma u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Kataru. Bombarderi B-1B polijeću iz baze Kraljevskog ratnog zrakoplovstva u britanskom Fairfordu.