Strah, neizvjesnost i nedostatak znanja i informacija. Tako se veliki broj privednika posebno onih iz malih i srednjih preduzeća osjećao kada je najavljeno uvođenje Mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM).
Stručnjaci su ranije upozoravili da bez adekvatnog odgovora ovaj mehanizam, koji je na snagu stupio 1. januara 2026, može ozbiljno ugroziti bh. privredu.
No, domaći proizvođači vremenom su uspjeli pronaći načine kako da smanje emisije CO2 čime je smanjena i taksa, a potom i krajnja cijena njihovih proizvoda.
“Mehanizmi kao CBAM su dio šire strategije prilagođavanja globalne trgovine klimatskim ciljevima, i osiguravajući da ugljično intenzivni proizvodi imaju poštene cijene dok se promovira dekarbonizacija i izvan EU granica”, kaže Magdalena Mueller-Uri, šefica Odjela za saradnju u Delegaciji Evropske unije.
Njeno obraćanje bilo je uvod u panel diskusiju tokom koje su privrednici govorili o problemima, ali i rješenjima za CBAM.
Šta je CBAM?
Ovim mehanizmom kompanije van granica EU imaju obavezu smanjiti emisije stakleničkih plinova na nivo koji je dozvoljen u Uniji, ili za to platiti veće karbonske takse.
“Kompanije iz BiH su do uvođenja CBAM-a bile u povlaštenijem položaju u odnosu na one u EU”, pojašnjava Almir Bajtarević iz Tvornice cementa Kakanj.
Mirsad Jašarspahić, predsjednik Privredne komore FBiH smatra kako CBAM nije dovoljno shvaćen te da se radi o nametnutoj obavezi od strane Evropske unije.
“Dakle, najveći broj kompanija plaćaju određenu vrstu takse u budžete koji se kasnije mogu vratiti kroz razne projekte upravo tamo gdje se prikupe. U posljednjih 10 godina u EU prikupljeno je oko 175 milijardi evra”, dodao je Jašarspahić.
Ti novci kasnije se vraćaju privredi kroz grantove i projekte za vidljive efekte smanjenja emisija stakleničkih plinova.
“To je jedan ambiciozni plan pripreme da Evropa postane kontinent ugodan za život”, rekao je predsjednik Privredne komore.
Svjestan je da ovaj mehanizam nije protiv zemalja van Evropske unije, već put ka ravnopravnosti domaćih evropskih proizvodača i uvoznika kao što je Bosna i Hercegovina.
“CBAM mehanizam Evropska unija je napravila da bi zaštitila dolazak proizvoda koji ne dolaze sa istih osnova kao njihovi proizvodi pa je to projekat prekograničnog poravnanja ugljika”, dodao je Jašarspahić uz napomenu da 75% bh. izvoza završi na tlu Evropske unije.
Institucije i političari najveći problem privredi
Privredna komora koja je imala i ulogu edukatora bh. proizvođačima zadovoljna je odgovorom domaćih kompanija na novi mehanizam. Učile su i pokazale spremnost da se suoče sa problemom.
“Za razliku od donosilaca odluka. Još nismo doživjeli da administracija u BiH krene u susret problemu, da ga rješava prije nego što se desi. Privrednik ide u susret problemu, političari ne”, dodao je Jašarspahić.
Iskustvo mu govori da političari ne mjere vrijeme na isti način kao ljudi u realnom sektoru.
Prilagodba poslovanja prema novom mehanizmu za Tvornicu cementa Kakanj nije bila previse teška. Količine emisije CO2 smanjili su još prije nekoliko decenija.
Iako i dalje kao gorivo za sagorijevanje kamena krečnjaka od kojeg pri temperaturi od 1400 stepeni celzijusa nastaje cement koriste ugalj, pojašnjavaju da se radi o uvoznom i visokokaloričnom uglju.
Iz godine u godinu povećavaju udio alternativnih goriva.
“Nastojimo da koristio što više alternativnih materijala kako bismo smanjili emisija CO2”, Almir Bajtarević iz Tvornice cementa Kakanj.
Alternativna goriva dolaze iz otpadnih tokova poput drveta, plastike, tekstila, ali i otpadnih guma koje u sebi imaju 27% biomase.
“Sagorijevanjem jedne tone guma umjesto tone uglja imamo 27% manje CO2”, dodaje Bajtarević koji od 2005. radi proračun emisije CO2.
“Kada je došao CBAM ljudi su se hvatali za glavu, meni to nije bio problem, znao sam šta da radim, popunim sheet za 10 minuta, ali zahvaljujući tome što smo dio jedne grupacije gdje je to obaveza”, dodao je.
Kaže kako ni vlasti ni građani ponekad ne razumiju važnost prelaska na čišća goriva i da se znalo desiti da trpe kritike zbog prelaska na alternativna goriva zbog nerazumijevanja materije.
Privrednici bh vlastima zamjeraju i to što nije uspostavjen domaći Sistem trgovanja emisijama (ETS) putem kojeg bi novac za karbonske takse bio skupljan tamo gdje se i na plaćuje – u Bosni i Hercegovini.
“Interesantno je da ljudi koji donose odluke sjeku granu na kojoj sjede jer bi uvođenjem ETS novi koji odlaze u EU, ostajali u BiH za projekte”, napominje Bajtarević.
Pojašnjava da od ukupne količine energije potrebne za proizvodnju uglja 11% dobijaju od aleternativnih goriva.
“Do kraja godine nam je cilj 20 odsto , a do 2030. čak 37 odsto. Time ćemo dodatno smanjiti emisiju CO2”, kaže Bajtarević.
Dodaje i da kompanije same mogu uvoditi mjere za smanjenje emisija kao što je cementara 2002. sama smanjila emisiju cementne prasine.
“U EU je dozvoljena emisija 30mg prašine na metro kubnom, a kod nas je ispod jednog miligrama. Prije uvođenja naših pravila emisija je bila 130mg prasine. U doba Jugoslavije stanovnici Kakanja nisu mogli oprati automobile od količine cementne prašine. To je promijenjeno 2002. kada je ugrađen filter. Sve naše emisije su nekoliko desetina do nekoliko stotina puta manje od dozvoljenog maksimuma”, pojašnjava Bajtarević.
Probleme malih i srednjih kompanija podijelila je Envera Garić, predstavnica STAMEN Modules.
CBAM se u početku činio kao noćna mora.
“Moja kompanija je bila uznemirena zbog ove priče posebno zbog nejasnoća koje su bile na svakom frontu. Moje viđenje od prije dve godine i danas su dvije dijametralno suprotne slike”, sjeća se Garić.
Često se osjećala beznadežno i nije vidjela izlaz iz problema u koji je upala njena firma koja se bavi modularnom gradnjom.
Prilikom spajanja metalnih elemenata zavarivanjem emituju CO2, a prvi problem je bio kako tačno izračunati tačnu emisiju.
“Nama je znanje bilo napotrebnije. I dalje postoji mnogo otvorenih pitanja, ali smo danas poprilično usmjereni na strategiju”, kaže Garić.
Danas im je novi EU mehanizam jasan, ali više ne čekaju nove regulacije već idu korak unaprijed.
“Trenutno razmišljamo kako da napravimo jednako kvalitetnu metalnu konstrukciju, a da upotrijebimo manje čelika. Nama ne treba biti fokus na samoj regulative i standarde nego da mi sami sebi trebamo postaviti standard. Da to radimo za sebe”, zaključila je Garić.