U našoj zemlji se u poslednjih više od godinu i po dana ponovo probudila vera da je promena moguća. Ove godine se priključujemo apelu za raspisivanje pravednih izbora. Ne kao formalnom zahtevu, već kao zahtevu neodvojivom od naše feminističke i antifašističke borbe i borbe za pravedno društvo. Pozivamo vas da zajedno ostvarimo naša davno izborena prava da biramo i budemo birane i da aktivno oblikujemo društvo u kom živimo: slobodno, solidarno i pravedno za sve.
Podsećamo na dugu i upornu borbu žena za pravo glasa, koja je od svojih početaka bila emancipatorska i duboko politička, a u istorijskim trenucima uspona fašizma jasno i antifašistička. Na ovim prostorima ona počinje u 19. veku, u uslovima izražene pravne i društvene nejednakosti žena i muškaraca. Ženama su bila uskraćena osnovna politička i građanska prava. Nakon masovnih međuratnih okupljanja za pravo glasa, antifašistkinje su ovo pravo konačno osvojile učešćem i pobedom u Drugom svetskom ratu. Ono nam nije,dato”, ono je izboreno.
Uz pravo glasa, antifašistkinje su izborile naše uključivanje u politički i društveni život: pravo na obrazovanje, pravo na rad, pravo na razvod, pravo na odlučivanje o sopstvenom telu, pravo na abortus… To su bila dostignuća antifašističke revolucije.
Danas, kao i nekad, znamo da pravo glasa nije apstraktna sloboda. Savremeni fašizam direktno ograničava našu mogućnost izbora. Sužava nam prostor slobodnog kretanja, kontroliše nas kroz nezaposlenost i loše uslove rada, nedostupnost socijalnih usluga, zabranu abortusa, kriminalizaciju LGBTQ+ identiteta, ukidanje prava na rodno samoodređenje, disciplinovanje seksualnosti. Svodi nas na uloge majki i supruga. Priznaje nas kao radnice samo onoliko koliko je kapitalizmu potrebno, kao jeftinu, nesigurnu i potrošnu radnu snagu. Radimo u bednim uslovima za minimalne nadoknade, bez dovoljno novca da platimo dom i hranu, dok istovremeno besplatno brinemo o drugima. Naša tela se oblikuju kao poslušna, disciplinovana, reproduktivna – tela bez glasa.
Pravo na izbor je duboko povezano sa mnogim drugim sferama života. Povezano je i sa pravom na štrajk i pravom na izražavanje mišljenja. Prošle godine je, više nego ikad, došlo do narušavanja ovih prava. Žene zaposlene u javnom sektoru, u vrtićima, centrima za socijalni rad i fabrikama u malim mestima velikim gradovima, trpele su pritiske i pretnje u situacijama kada bi pokušale da izraze svoje mišljenje. Stizale su pretnje otkazima, bez obzira da li su u pitanju žene pred penzijom sa malom šansom za ponovnim zaposlenjem, samohrane roditeljke, žene iz višestruko ugroženih grupa. U mnogim slučajevima je došlo do otkaza, zlostavljanja na radu i oduzimanja zarada, za one koje su se usudile da izraze svoj stav.
Ovogodišnji Osmi mart održavamo sa godinom iza nas, koja nosi najveća i najmasovnija kršenja radnih prava i gušenje slobodne misli. Najgrublje primere ovakvog masovnog kršenja prava na izbor i mišljenje, videli smo u prosveti, gde je stotine učiteljica, nastavnica i profesorki ostalo bez zarada u pokušaju da se zastraše i ućutkaju. One koje su istupile, kažnjene su tako što im je ugrožena egzistencija, povređeno dostojanstvo i pravo na rad i zaradu. Sistematski su stvoreni pritisci da ove zene zaćute i budu kažnjene zato što su progovorile. Studentkinje koje su progovorile i istupile su bile proganjane, prebijane, targetirane, iznošeni su njihovi privatni podaci.
Fašističke metode kažnjavanja nisu deo prošlosti i pasusa udžbenika istorije, one su tu među nama. Politička moć je u rukama privilegovanih, dok se naš otpor sistematski potiskuje, disciplinuje i kriminalizuje. U kapitalističkoj represivnoj državi ovo nije slučajno, već je mehanizam kontrole kojom se guši naš otpor, razbija solidarnost i sprečava političko delovanje svih koji žele slobodu, jednakost i antifašističku budućnost. Zato, nećemo ćutati!
Zato, tražimo da ostvarujemo pravo na izbor i da zbog toga ne trpimo posledice. Pravo da izrazimo svoj stav, da biramo i da naš glas bude proizvod slobodno formirane volje. Ne želimo više da na biračkim mestima zaokružujemo manje zlo. Zato, ove godine insistiramo na tome da sve žene, a posebno Romkinje, trans žene, muslimanke, lezbejke, kvir osobe, žene sa invaliditetom i sve ostale, imaju istinsko pravo izbora u državi koja podržava i slavi život. Žene znaju da su sve borbe jedna borba.
Zato, hoćemo pravedne izbore. Ne u fašističkom, nasilnom i nejednakom društvu, već protiv njega. Hoćemo izbor za slobodno i pravedno društvo u slobodnom i pravednom društvu.
ZAHTEVAMO:
Zbog gubitaka ljudskih života, zbog godina uskraćivanja osnovnih prava, zbog korumpiranih institucija i izostanka pravde pridružujemo se studentskim, zborovskim i zahtevima drugih društvenih aktera i tražimo prevremene parlamentarne izbore. Žena ima 51.4%, uz saveznike smo sila čiji se glas ne može zanemariti.
Od svih političkih aktera zahtevamo ravnopravno učešće žena na svim nivoima vlasti, tražimo paritet u skupštini i svim predstavničkim telima. Tražimo da glas žena bude vidljiv u odlukama i akcijama na svim nivoima vlasti.
Fašizam globalnojača, pozivamo sve antifašističke aktere – sindikate, ekološke, studentske, antiratne, antikolonijalne i druge srodne pokrete, da se udružimo u široki antifašistički front. Samo zajedničkim snagama bićemo brana fašizmu!
Okupljanje počinje u 15h na beogradskom Trgu Republike, odakle će krenuti marš. Sve učesnike i učesnice pozivamo da se za marš pripreme shodno vremenskim uslovima, ali i da uz sebe imaju odevni ili drugi predmet po izboru kojije crvene boje, kao simbol radništva, antifašizma i borbe za jednakost i ravnopravnost.