Jadranski naftovod (JANAF) ovih dana je u fokusu regionalne i evropske energetske politike. Terminal u Omišlju postao je ključna tačka preko koje se trenutno iskrcavaju ogromne količine sirove nafte za potrebe MOL Grupe, a do početka aprila očekuje se dolazak još sedam tankera.
Hrvatski premijer Andrej Plenković potvrdio je da je država putem Janafa potpuno spremna osigurati sigurnost snabdijevanja naftom za Mađarsku i Slovačku.
Kapaciteti koji mijenjaju mapu Evrope
Janaf trenutno ima kapacitet transporta od 15 miliona tona godišnje. To znači da ovaj naftovod više nije sekundarni pravac, već može postati primarni i jedini put za naftu koja ide prema Budimpešti i Bratislavi.
„Hrvatska je tu kao susjed, partner i prijatelj da osigura energetsku sigurnost i normalno funkcionisanje obiju zemalja“, poručeno je sa sjednice Vlade, uz napomenu da je cijena transporta usklađena sa tržišnim standardima.
Istorija koja se ponavlja: Tito i „diverzifikacija“
Zanimljivo je da je Janaf nastao iz gotovo identičnih razloga koji su i danas aktuelni. Josip Broz Tito, kojeg mnogi nazivaju starim geopolitičarem, još krajem šezdesetih godina prošlog vijeka razmišljao je o diverzifikaciji energetskih pravaca. Njegov cilj bio je jasan: izbjeći pretjeranu zavisnost od tadašnjeg Sovjetskog Saveza.
Prvobitna ideja iz 1968. godine bila je izgradnja naftovoda od Soluna do Beograda, čime bi se transportovala iračka, saudijska i kuvajtska nafta. Tito se priklonio zapadnoj politici čiji je cilj bio izbaciti Sovjete iz igre kao monopoliste.
Gradnja Janafa i Titova „presuda“
Odluka o izgradnji današnjeg Janafa (tadašnjeg Junafa – Jugoslovenskog naftovoda) donesena je 1973. godine. Ugovor su sklopili sarajevski Energoinvest, Ina i Naftagas, uloživši po 15 miliona dolara osnovnog kapitala. Ukupna vrijednost projekta iznosila je tadašnjih 1,5 milijardi dolara.
Zanimljivo je da je oko trase izbio sukob – Bosna i Hercegovina je željela da naftovod ide preko njene teritorije, ali je Tito presjekao i odlučio se za hrvatsku trasu. Razlog je bio pragmatičan: manje prirodnih prepreka, jeftinija i brža gradnja.
Janaf danas: 759 kilometara energetske moći
Sistem koji je svečano pušten u rad 22. decembra 1979. godine, danas se sastoji od terminala u Omišlju i 759 kilometara kopnenog naftovoda koji se proteže kroz Hrvatsku prema Srbiji i Mađarskoj.
Iako su svojevremeno predstavnici BiH pokretali pitanje vlasništva, Janaf je ostao stopostotno hrvatsko vlasništvo. Danas, decenijama nakon što su postavljene prve cijevi, Janaf ponovo služi svojoj prvobitnoj svrsi – kao ključni faktor u smanjenju energetske zavisnosti od Rusije na Balkanu i u Srednjoj Evropi.