Rad u Njemačkoj, Irskoj i Nizozemskoj mnogima donio finansijsku sigurnost i mentalni mir, ali upozoravaju – Amerika i Kanada više nisu obećana zemlja.
Sve veći broj mladih i obrazovanih ljudi s Balkana razmišlja o odlasku u inostranstvo, a iskustva onih koji su već otišli pokazuju da se razlozi ne svode samo na veće plate, već i na kvalitet života i mentalni mir.
Rasprava pokrenuta na Redditu, u kojoj je jedan mladi stručnjak pitao za iskustva života i rada u Americi ili Kanadi, otvorila je lavinu iskrenih komentara o životu van Balkana i razlozima zbog kojih mnogi više ne planiraju povratak.
“Preporodio sam se kad sam otišao”
Najviše pažnje privukli su komentari onih koji tvrde da im je odlazak donio ogromno psihičko olakšanje.
„Deset godina u Bavarskoj, apsolutno se preporodio. Samim micanjem s Balkana 90% svih mojih psihičkih problema je nestalo“, napisao je jedan korisnik.
Opisuje život u manjem njemačkom gradu gdje, kako kaže, radi bez pretjeranog stresa, živi komotno i uspijeva uštedjeti. Takav život u domovini mu je, tvrdi, bio „čista fantazija“.
Slična iskustva dijele i iseljenici iz Njemačke, Irske i Nizozemske, naglašavajući uređen sistem, sigurnost i manji društveni pritisak.
„U Hrvatskoj sam živčan nakon dva dana“, kratko je sažeo jedan od komentatora.
Plate i sigurnost kao ključni motiv
Razlike u primanjima i standardu života često su presudan faktor. Prema podacima Eurostata, njemačka minimalna bruto plata iznosi oko 2.343 eura, dok je u Hrvatskoj oko 1.050 eura, što mnogima predstavlja ogromnu razliku i osjećaj finansijske stabilnosti.
Iseljenici ističu da im inostranstvo donosi mogućnost štednje, planiranja budućnosti i manje svakodnevnog stresa.
Amerika i Kanada više nisu obećane zemlje
Iako mnogi i dalje razmišljaju o odlasku u Sjevernu Ameriku, iskustva onih koji već tamo žive nisu ohrabrujuća kao ranije.
Korisnik koji više od deset godina živi u Kanadi upozorava na rast troškova života, inflaciju i strožije uslove za useljavanje. Navodi da bi dolazak danas preporučio samo onima koji unaprijed imaju posao s platom od najmanje 35 do 40 dolara po satu.
Dodaje da je situacija za nove imigrante „dvostruko teža“ nego ranije, a dodatni problem predstavljaju odluke kanadske vlade o smanjenju kvota za useljavanje.
Ni Sjedinjene Američke Države, prema iskustvima iseljenika, trenutno nisu jednostavna opcija. Jedan korisnik s dugogodišnjim iskustvom života u SAD upozorava na haotičan imigracioni sistem i sve teže dobijanje radnih dozvola.
Kao primjer navodi H1B vizu za visoko kvalifikovane radnike, za koju tvrdi da poslodavce sada može koštati dodatnih desetine hiljada dolara, uz strože provjere i administrativne prepreke.
Mentalni mir i sloboda kao najveća dobit
Uprkos razlikama među državama, kroz većinu komentara provlači se isti zaključak – mnogi se u inostranstvu osjećaju rasterećenije i slobodnije.
„Zapad ti dođe kao neko oslobođenje i sloboda“, napisao je korisnik koji je živio u Torontu i Londonu.
Drugi dodaje da tamo može biti „ko god želi“ i da cijeni individualizam i ličnu slobodu koju, kako tvrdi, ne pronalazi u državama bivše Jugoslavije.
Iskustva iseljenika pokazuju da odluka o odlasku više nije samo ekonomska, već i životna – a za mnoge upravo ta promjena donosi osjećaj da su, kako kažu, konačno prodisali.