Dok je navodni cilj države ubrzati i učiniti energetsku tranziciju pravednom, izostaje prevencija korupcije u energetskom sektoru i ostvarivanje integriteta investicija, upozoravaju na konferenciji koju organizuje Transparency International u Bosni i Hercegovini.
U sektoru obnovljivih izvora energije koji čini 30% potrošnje štite se interesi velikih investitora i guši transparentnost tržišta, smatra autor analize rizika korupcije Dževad Nekić, bivši glavni revizor u Federaciji Bosne i Hercegovine.
“Građani, kada plaćaju električnu energiju, izdvajaju i za obnovljive izvore energije. U tom polju, pogotovo kada je riječ o koncesijama, uočavamo da pojedini investitori koriste pravo privilegovanog proizvođača na sumnjiv način, ponekad i trgujući s njim. Prvi put kada je pokrenuta revizije operatora za obnovljive izvore energije, operator je krio dokumentaciju i pravdao se da ona ne postoji. Izvještaji su dostavljeni tužilaštvima, ali o sudbini tog materijala zasad nema riječi”, kaže Nekić.
Kada su izvršene provjere dokumentacije privilegovanih proizvođača, komisija je ustanovila čak 71 dozvolu operatera koju operater nije mogao izdati, kaže on. U tome postoji ozbiljna sumnja za korupciju i zloupotrebe položaja, navodi on.
Problem bi mogao biti riješen kroz različite modele: transparentni redovi čekanja, pravilo “koristi ili izgubi” ako se ne izgradi i ne pusti elektrana, fleksibilni i uslovni priključci kao i kroz model bržeg priključenja, nižih troškova i obnovljivih izvora energije u sistemu, smatra autor analize.
Senad Sejdić, direktor kompanije Grakop d.o.o Kiseljak, kaže da su u praksi priključenja ozbiljan problem. Postoje definisane procedure ali nema odgovornosti i poštovanja rokova, kaže on.
“Ne može se paralelno raditi više koraka, takva je procedura i takav je sistem. Vi ste u situaciji da tražite način da zaobiđete veliki broj koraka i institucija, formalno preduge i fragmentirane procedure. Kada vam treba dvije godine da uključite elektranu, onda ne znate ni kada će vam se investicija isplatiti. Netransparentnost vlada u procesu otkupa električne energije, i vidi se u individualnom pristupu (jedan na jedan), gdje ne znate ko ima kakve uslove za otkup. Onaj ko odlučuje ostavlja prostor za dileme, a to je isto prepreka dugoročnom planiranju”, kaže Sejdić.
Ozbiljnim investitorima ne trebaju privilegije već ravnopravna, fer trka, kaže on.
Miroslav Nikolić iz Udruge za obnovljive izvore energije pri Gospodarskoj komori Federacije Bosne i Hercegovine kaže da mu je žao zbog toga što obnovljivi izvori energije dolaze na loš glas, što je sistem dozvolio. U ovom sektoru, kaže, postoje posljedice isuviše kompliciranih procedura uz nesumnjive rizike korupcije.
“Imali smo dobra rješenja ali jedan problem nas i sada muči: bili smo ograničili da jedan investitor može na jednom području imati jednu investiciju, a sada to nije slučaj. To dovodi do posljedica po javno dobro, jer zna se desiti da na istom području jedan investitor ima po deset ili petnaest elektrana. U Mostaru, recimo, jedan investitor ima 30 solarnih elektrana na jednoj lokaciji. Umjesto da jedan od postulata tranzicije bude pravednost, da ne može niko biti zanemaren, dolazi do situacije da se proizvođači građanske energije ne mogu priključiti na mrežu”, kaže Nikolić.
On kaže da se time energija s distributivne mreže prebacuje na prenosnu, što takođe onemogućava ostvarivanje prava na obnovljive izvore energije.
Edin Zametica iz Državne regulatorne komisije za električnu energiju Bosne i Hercegovine kaže da pravni sektor mora biti pionir promjena.
“Tehnološki imamo ozbiljne iskorake, jer sve ono što je nekad imalo neku vrijednost u resursima i u finalnom proizvodu danas mijenja cijenu. Ipak, mi danas radimo po zakonu iz 2002. godine, zanemarujući pakete pravne regulative na državnom nivou. Evidentan je progres na entitetskim nivoima, ali tu ima mnogo prostora za poboljšanje. Investiranje u obnovljive izvore mora uključivati i investicije u mreže, zbog prirode rada obnovljivih izvora. Dio rješenja pojavljuje se o rješenjima za skladištenje energije”, kaže Zametica.
On tvrdi da će uspostavljanje berze spriječiti dogovaranje one cijene električne energije koja će se formirati takmičenjem.
Besim Imamović, tehnički direktor Elektrodistribucije Tuzla, kaže da se u obnovljive izvore energije krenulo po pravilu “hljeba bez motike”, odakle potiče sva igra na poligonu korupcije. U vrijeme kada je cijena električne energije bila izuzetno visoka, obnovljivi izvori energije postali su slamka spasa, kaže on.
“Oni koji su mogli i trebali da štite investitora u potpunoj su blokadi. No, mi već imamo prosumere na mreži, do 23 kW, i tu nema zahtjeva koji čekaju na odgovor. Prije su ti ljudi morali prolaziti proceduru koja je prolazila najbrže za godinu dana, a danas je taj period skraćen. Što se tiče srednjih proizvođača, ne znam ni za jedan prigovor da je neko nekoga preskočio, da je došlo do diskriminacije. Postoji čak i preliminarna ocjena isplativost priključenja koju dajemo”, kaže Imamović.
Događaju se razočarenja, cijena na berzi varira, svi su napeti, poneki su ušli u druge biznise, ali situacija za male proizvođače je i dalje povoljna, kaže on.
Sanjin Habul, savjetnik za obnovljive izvore energije resornog ministarstva u Federaciji BiH, kaže da se godinama radilo na nacrtu zakona o regulatoru i državnog zakona o energiji.
“Plan rasta usvojen je bez komentara državnih institucija, pa se tako gas reguliše na drugom nivou, entitetskom. Čekamo godinama na dokumente države koji stoji u ladici i saglasnosti entiteta RS. Ako gledamo sistemski, meni je drago čuti da smo pokrenuli stvari, no mi smo jedni u nizu. Pojednostavili smo investitorima s ciljem razvoja privrede i omogućavanja jeftinije energije građanima, ali mislim da elektroprivrede moraju uložiti još više snage za ove procese. Imamo puno zahtjeva na prenosnoj mreži, kao i u cijelom regionu, i govorimo o sistemu spojenih posuda u kome na nas utiče i regionalna situacija. No, zakoni omogućavaju energetske zajednice, i takvih već ima osam u Bosni i Hercegovini”, kaže Habul, napominjući da će se rezultati tek vidjeti u narednom periodu.
On tvrdi da je problematično što Bosna i Hercegovina ima potrošnju kao predgrađe većeg evropskog grada i da zato nije realno prenijeti evropska iskustva ovdje, pogotovo zbog nedostatka političke volje.
Saša Savičić iz resornog ministarstva u Republici Srpskoj kaže da, sa aspekta građanina, priča o dokumentima koji čekaju na donošenje ili provedbu prati stizanje računa s naknadom za obnovljive izvore energije.
“Moramo biti svjesni da radimo loš posao: imamo pravni okvir, imamo podzakonske akte i prosumere. No, ako smo krenuli s planom od 500 MW do 2030. godine, to znači da treba da imamo 20.000 prosumera godišnje. Mi kao administracija možemo mnogo više, a ipak sebe zavaravamo da ćemo uspjeti ono što smo planirali. Sa prvim zakonima govorili smo o vlastitoj energiji u mikropostrojenjima, a tih deset godina je proletjelo, a da mi građanima još nismo dovoljno objasnili koja i kakva prava mogu da iskoriste. Ne govorimo o dekarbonizaciji potrošnje, principu da proizvodimo tamo gdje trošimo, a govorimo o dekarbonizaciji proizvodnje u kome je vodilja čista energija. Pojedinac i lokalna zajednica moraju biti u centru politike koja će spriječiti rizike od energetskog siromaštva, a mi smo krenuli o zauzimanju mreže od strane krupnih investitora. Prioritet su građani i tako mora biti”, kaže Savičić.
Distribucije i operateri ne izlaze s podacima koliko kapaciteta imaju po svakoj stanici, kaže on.
Slobodan Nešković, predstavnik Privredne komore Švedske i Norveške, kaže da potpisnici Green Deala nisu svjesni ispunjavanja dogovora.
“Doprinos investitora – ako ćemo biti realni – veoma je upitan. Kada se jave problemi za ozbiljne investitore na svjetskom nivou, oni bježe i nemaju namjeru da pogledaju više ovamo. U Bosni i Hercegovini ih niko neće, a oni se pritom ne daju. Kada se neko uspije nagovoriti, a onda pogleda koja je regulativa, kakvi su politički utjecaji, kakva je stabilnost vladavine prava i uopšte situacija s poštovanjem regulative, dobijete ljubaznu odbijenicu”, kaže Nešković.
Almir Muhamedbegović iz Operatora za obnovljive izvore energije i energetsku kogeneraciju kaže da je sprovedena javna nabavka softvera za elektronske aukcije koji smanjuje korupciju i povećava transparentnost, te da novi pravilnik o aukcijama stupa na snagu za nekoliko dana.
“Možemo reći da smo potkpacitirani, ali su preduslovi konačno stvoreni”, rekao je Muhamedbegović.
Energetska tranzicija predstavlja jedan od najvećih razvojnih izazova za BiH, ali nosi i značajne korupcijske rizike koji mogu usporiti investicije i ugroziti javni interes, upozorili su u Transparency Internationalu Bosna i Hercegovina.