Inflacija je u svim državama nastalim raspadom Jugoslavije postala
dvoznamenkasta, s tendencijom daljeg rasta. U septembru je u Bosni i
Hercegovini iznosila 17,3 posto, Crnoj Gori 16, Srbiji 14, Hrvatskoj
12,8, na Kosovu 12,7 posto te u Sjevernoj Makedoniji 16,8 posto (u
augustu).
Nešto stariji stanovnici ovih zemalja se sjećaju perioda posljednje
decenije bivše države i galopirajuće inflacije. Na njoj su neki
profitirali i to na način da su digli potrošačke kredite ili čekove koje
je inflacija minimizirala do mizernosti. Tako je rata kredita za
kupljeni automobil imala vrijednost jedne kutije cigareta. I sada se
aktuelizira slično pitanje – može li se očekivati da će inflacija
„pojesti“ kredite?
– Ljudi koji imaju neotplaćene kredite, koji odgovaraju fiksnoj stopi
ispod tri procenta (a možda čak i procentni poen ili dva više) već vide i
vjerovatno će nastaviti da vide deprecijaciju svojih kredita u srednjem
roku. Sve je vjerovatnije da će se stope inflacije zadržati na nivoima
iznad tri posto neko vrijeme, možda ćemo čak vidjeti stope inflacije
iznad pet posto u narednih nekoliko godina. Ovo nije ni blizu
deprecijaciji iz 1980-ih, gdje su fiksne stope od 20-25 posto bile
povezane sa stopama inflacije od preko 100 posto, ali će zajmoprimci i
dalje imati neke koristi – smatra dr. Marko Pahor, profesor na Katedri za matematiku, statistiku i operativna istraživanja Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani.
Koliko je kredita sa fiksnom, a koliko sa promjenjivom kamatom
Smatra da banke i dalje nude kredite ispod fiksnih stopa inflacije, jer
mogu nabaviti adekvatne izvore po sličnim ili nižim stopama. Postoji i
menažerija dostupnih hedginga, poput zamjene kamatnih stopa, tako da
banke ne preuzimaju nikakve špekulativne rizike. Društveni okvir navodi
kao najveću razliku od prije 40-ak godina i danas.
– U bivšoj Jugoslaviji je postojala politička odluka koja je natjerala
banke da izdaju podcijenjene kredite stanovništvu, čime su te banke
došle u probleme. Tome je uvelike pridonijela valutna izloženost – banke
su dobivale kredite u stranoj valuti i davale kredite u dinarima,
izlažući se razlikama u kamatnim stopama inflacije. Danas većina banaka
uparuje valute s obje strane bilance ili barem koristi odgovarajuće
zaštite, tako da je rizik bankrota minimalan – poručuje Pahor.
Za matematičke radnje i odgovore na naše pitanje nam trebaju inputi.
Zato idemo po još brojki. Da saznamo koliko to stanovništvo ima kredita
sa fiksnom, a koliko sa promjenjivom kamatnom stopom. Agencije za
bankarstvo imaju te podatke. Izabrali smo onu u bh. entitetu Federacija
BiH. Omjeri u drugom entitetu, ali i ostalim državama regiona su slični,
jer su i banke koje su plasirale te kredite iste ili slične.
– Zaključno sa septembrom, kreditni portfolio banaka sa sjedištem u
Federaciji BiH dostigao je vrijednost od 16,2 milijardi konvertibilnih
maraka (8,28 milijardi eura). U odnosu na kraj 2021. godine, zabilježen
je rast kreditnog portfolija za 2,1 posto. Kreditni rast se smatra
umjerenim, jer je usporediv ili je nešto niži od procijenjenog i
očekivanog ekonomskog rasta u ovom periodu. Unutar kreditnog portfolija
63 posto kreditnih izloženosti je ugovoreno sa fiksnom kamatnom stopom.
Kreditne izloženosti sa promjenljivom kamatnom stopom najčešće su vezane
za referentne kamatne stope iz skupine EURIBOR. Ukupna ponderisana
prosječna efektivna kamatna stopa na kredite odobrene u prvih devet
mjeseci 2022. godine iznosi 3,58 posto i u odnosu na isti period
prethodne godine, kada je iznosila 3,86 posto, smanjena je za 0,28
procenata – podaci su Agencije za bankarstvo Federacije BiH.
Dakle, gotovo dvije trećine kredita su sa fiksnom kamatnom stopom.
Makroekonomske okolnosti pri kojima stopa inflacije premašuje nivoe
kamatnih stopa, naizgled, pogoduju korisnicima kredita. Primjer koristi
može biti i rast cijena nekretnina, što pogoduje korisnicima stambenih
kredita koji su se zadužili u periodima nižih cijena. Da banalizujemo:
ako ste kupili stan za 100.000 neke valute, sadašnja vrijednost mu je
150.000, a rata kredita ista.
Mogućnost nastanka hiperinflacije
– Ipak, trenutne okolnosti i ekonomski ambijent nisu usporedivi sa
prilikama iz ‘80-ih godina prošlog vijeka. Uzroci inflacije na našem
tržištu nisu rezultat internih prilika u Bosni i Hercegovini, monetarne
politike ili politike kamatnih stopa naših institucija. Uspostavljeni
regulatorni okvir umanjuje rizike koji bi se mogli odraziti na
poslovanje banaka i klijente, a trenutne mjere i monetarna politika
umanjuju mogućnost nastanka ‘inflatorne spirale’ ili ‘hiperinflacije na
našem tržištu’ – smatraju u Agenciji.
No, da ne bude sve tako povoljno za građane, a naoko crno za banke i
finansijske institucije, treba uzeti i ostale parametre. O tome govori
matematičko objašnjenje. Čak i za one koji imaju fiksnu kamatnu stopu.
„Pretpostavimo da je korisnik A kredita zaradio (neto) u augustu 2021.
godine 1.500 konvertibilnih maraka (oko 750 eura), od čega je 500 (oko
250 eura) rata kredita, a 1.000 (oko 500 eura) troši na podmirivanje
osnovnih životnih troškova. Pretpostavimo da inflacija u naredne tri
godine iznosi po 17 posto godišnje i da prihodi korisnika A rastu po
stopi od 10 posto godišnje, a što je prilično optimistična procjena
rasta prihoda.
August 2021: Plata 1.500 konvertibilnih maraka = kredit 500 konvertibilnih maraka + osnovne potrebe domaćinstva 1.000 konvertibilnih maraka;
August 2022: Plata
1.650 konvertibilnih maraka = kredit 500 konvertibilnih maraka + osnovne
potrebe domaćinstva su sada 1.170 konvertibilnih maraka (ovo je ukupno
20 konvertibilnih maraka manje od prihoda koji je porastao 10 posto);
August 2023: Plata
1.815 konvertibilnih maraka = kredit 500 konvertibilnih maraka + osnovne
potrebe domaćinstva su porasle na cca 1.369 konvertibilnih maraka –
uprkos rastu prihoda sada je prisutan manjak od 54 konvertibilnih maraka
(oko 28 eura) za osnovne potrebe“, pojašnjava profesorica matematike sa
Katedre za kvantitativnu ekonomiju, Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, ne
želeći da joj navodimo ime.
Na osnovu ove simulacije se vidi da visoka inflacija ne pogoduje
“prosječnom” stanovniku i da dugoročna inflacija ne pogoduje čak niti
osobama koje imaju kredit sa fiksnom kamatnom stopom, jer umanjuje
stvarnu vrijednost novca koji zarade, iako se ne može osporiti činjanica
da oni jesu u izvjesnoj mjeri na dobitku, pogotovo ukoliko su uložili
novac u nekretninu.
Zaštita države ‘ako se ukaže potreba’
No, šta tek preostaje onoj trećini sa fleksibilnom kamatnom stopom? Ima li im pomoći?
– Država će zaštititi građane, ako se ukaže potreba za tim. Imali smo u
prošlom desetljeću slučaj kredita u švicarskim francima, gdje su
praktički u svim slučajevima države stale na stranu stanovništva. U tom
pogledu veću prijetnju predstavljaju krediti s promjenjivom kamatnom
stopom (EURIBOR) od kredita s fiksnom kamatnom stopom. Netko, tko je
uzeo dugoročni (recimo 20 godina) stambeni kredit uz EURIBOR + 1,5 posto
kada je EURIBOR bio -0,5 posto, mogao bi vidjeti da se njezin anuitet
udvostručuje, jer se EURIBOR penje prema pet posto – trebat će im pomoć –
rezonuje profesor Pahor.
Bio je profesor i u Sarajevu, a trenutno taj posao mimo matičnog
univerziteta obavlja i u Rijeci. Prati dešavanja i u Srbiji, pa je
svjestan i praksi na Balkanu. Izvadivši duha iz boce, komparirajući
nekadašnju i sadašnju inflaciju na istom teritoriju, ali sa bitno
drugačijim okolnostima, pročitat će i ovo: „Stabilan bankarski sistem je
u interesu ekonomije. Visoka stopa inflacije je rezultat
makroekonomskih poremećaja i dugoročni efekti takvog stanja mogu biti
štetni za privredu i građane. Nivoi kamatnih stopa na našem tržištu
imaju neutralan efekat na inflaciju, što nije bio slučaj u periodima
aktivne monetarne politike i visokih kamatnih stopa u bivšoj državi“,
navode iz Agencije za bankarstvo Federacije BiH.
Svima znane činjenice govore da je za posljednjih 15-20 godina bivše
države, vanjski dug skočio sa oko pet na preko 20 milijardi dolara i
znatan dio tog novca je pretvoren u kredite stanovništvu. A sadašnji
vanjski dugovi pojedinačnih zemalja? Neka samo inflacija uspori, kada
već nestati neće.