Stanje u Rudniku i Termoelektrani Ugljevik ulazi u najtežu fazu od osnivanja ovog preduzeća. Sve je izvjesnije da termoelektrana neće biti u mogućnosti da nastavi rad u skorije vrijeme, dok se unutar preduzeća i među zaposlenima razmatraju tri scenarija koja nose ozbiljne posljedice po proizvodnju i radna mjesta.
Prema dostupnim informacijama, prva opcija podrazumijeva potpuno obustavljanje proizvodnje na period od četiri do šest mjeseci, uz nastavak rada isključivo na otkrivci i slanje velikog broja radnika na prinudni odmor.
Druga opcija odnosi se na uvođenje trećih lica u proces otkrivke, što bi dodatno ugrozilo domaću radnu snagu i otvorilo prostor za nova sporna i netransparentna rješenja.
Najcrnji scenario jeste pokretanje stečajnog postupka, čime bi sudbina jednog od strateški najvažnijih energetskih kapaciteta u Republici Srpskoj bila dovedena u pitanje.
Među radnicima već vlada strah i potpuna neizvjesnost. Zaposleni su opterećeni kreditima, rastućim troškovima života i egzistencijalnim pitanjima, dok se odluke o njihovoj sudbini donose iza zatvorenih vrata. Mnogi se pitaju kako će izdržati mjesece bez pune plate ili sa minimalnim primanjima.
Situaciju dodatno komplikuju neriješeni odnosi sa kompanijom „Komsar“, činjenica da koncesija nikada nije vraćena, kao i ogromni tekući dugovi termoelektrane. Mehanizacija na kopu je u lošem stanju, tehnički zapuštena i nedovoljna za normalno funkcionisanje proizvodnje.
Posebnu zabrinutost izazivaju pokušaji zataškavanja nestručnog vođenja otkrivke tokom mandata bivšeg direktora Dragiše Vidakovića, kao i sporni procesi eksproprijacije sprovedeni u vrijeme rukovođenja Dike Cvjetinovića. Upravo su ti potezi, prema izvorima iz preduzeća, doveli do današnje situacije – nemogućnosti eksploatacije uglja i potpunog zastoja sistema.
Kao simbol propadanja, na kopu se danas nalazi mašina vrijedna više od sedam miliona maraka, zaglavljena u iskopu i izložena opasnosti od zatrpavanja usljed klizišta. Umjesto da bude u funkciji proizvodnje, ona stoji kao nijemi svjedok lošeg upravljanja i višegodišnjeg nemara.
Sve ukazuje na to da stanje u RiTE Ugljevik nije rezultat jednog pogrešnog poteza, već posljedica godina loših odluka, političkog uticaja, nestručnog rukovođenja i sumnjivih radnji. Najveći teret snose radnici i njihove porodice.
Ukoliko se hitno ne preduzmu odgovorne i sistemske mjere, Ugljevik bi mogao postati još jedan primjer kako se uništava strateško preduzeće od ključnog značaja za elektroenergetski sistem Republike Srpske – na štetu radnika, lokalne zajednice i cijelog društva.