Američki predsjednik Donald Tramp daje. I uzima. Bilo mu je potrebno samo šest dana da izgradi novi svijet. Sedmog dana, njegovim nekadašnjim saveznicima u Evropi moglo bi se oprostiti što su se nadali da će se malo odmoriti. Otkako je prošle subote zaprijetio carinama kako bi preuzeo Grenland, Trampovo ponašanje koje ruši tabue ostavilo je Zapad bez ikakve sumnje da su norme starog svjetskog poretka pometene, piše AP.
Riječ je o „puknuću, a ne tranziciji“, kako je to oštro opisao kanadski premijer Mark Karni. Tokom decenija u javnom životu, Tramp nikada nije bio sklon uljudnosti, ali previranja protekle sedmice istakla su se čak i po njegovim standardima.
Kristalisala su njegovu odlučnost da izbriše poredak zasnovan na pravilima koji je upravljao američkom spoljnom politikom, a posljedično i većinom zapadnog svijeta, još od Drugog svjetskog rata. Na njegovom mjestu stvara se arena bez pravila, u kojoj pobjeđuje najglasniji i najjači, a temelj starog svijeta — naizgled neraskidivo transatlantsko povjerenje — više ne postoji.
Sedmica bez presedana
Tramp je još 2019. jasno izrazio želju za danskom teritorijom Grenlandom. Međutim, tek je prošlosedmični ispad s otvorenim prijetnjama NATO saveznicima zaprepastio Evropu. „Na ovaj ili onaj način, imaćemo Grenland“, obećao je Tramp, čak i ako to „uradimo na teži način“.
Prije nego što je odgodio opsežne carine za više evropskih zemalja, izvršio je pritisak na Dansku da „kaže da“ američkom zahtjevu za kontrolu nad Grenlandom. „I bićemo veoma zahvalni. Ili možete reći ne, a mi ćemo to zapamtiti“, poručio je, dovodeći u pitanje sam NATO savez.
Pojavljujući se na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, Tramp je govorio o uvođenju carina Švajcarskoj, koje je na kraju ublažio jer mu je lider te zemlje „išao na živce“ tokom telefonskog razgovora.
Uvrijeđen sve odlučnijim stavom kanadskog premijera Marka Karnija, Tramp mu je povukao poziv da se pridruži njegovom Odboru za mir, organizaciji kojom predsjedava, a za koju mnogi zapadni saveznici sumnjaju da bi mogla postati konkurencija Ujedinjenim nacijama.
Nova stvarnost
Riječima francuskog predsjednika Emanuela Makrona, „sedmicu smo započeli eskalacijom, prijetnjama invazijom i carinskim prijetnjama“. Ono što je uslijedilo bilo je nezamislivo prije Trumpa: saveznici poput poljskog premijera Donalda Tuska počeli su govoriti o „popuštanju“, terminu s bolnim istorijskim značenjem u Evropi.
„Stvorena je nova stvarnost. Stvarnost koja je vrlo često nestabilna“, rekao je visoki diplomata EU novinarima u četvrtak, navodeći „veoma neortodoksnu retoriku američke administracije“. Konačno, čini se da je poruka shvaćena: SAD više nije prijatelj i pouzdan saveznik kakav je nekada bio.
Za neke, ovo je spoznaja koja je dugo sazrijevala. „Transatlantski odnosi definitivno su pretrpjeli veliki udarac tokom protekle sedmice“, izjavila je u četvrtak šefica spoljne politike EU Kaja Kalas. Za bivšeg predsjednika Evropskog savjeta Šarla Mišela, situacija je još jasnija: transatlantski odnos „kakav smo poznavali decenijama je mrtav“, rekao je za CNN.
U potrazi za novim putem
Suočena s Trampovim ambicijama, Evropa je imala jasan izbor: prkos ili pokornost. „Popuštanje ne donosi rezultate, već samo poniženje“, rekao je Poljak Tusk ove sedmice, dok je belgijski premijer Bart De Veber u Davosu izjavio da bi radije bio „srećan vazal“ nego „jadni rob“ SAD-a.
Lideri drugih zemalja, koji su veći dio Trampove administracije pokušavali pronaći načine za saradnju s njim, postaju sve glasniji. Kanadski premijer Karni brzo se nameće kao vođa pokreta koji traži načine za povezivanje i suprotstavljanje SAD-u.
Govoreći u Davosu, poručio je: „Srednje sile moraju djelovati zajedno, jer ako niste za stolom — vi ste na jelovniku“. Tramp nije dobro primio te primjedbe, odgovorivši prijetnjama prije nego što je povukao poziv za Odbor za mir. „Kanada živi zahvaljujući Sjedinjenim Državama“, rekao je Tramp. „Zapamti to, Mark, sljedeći put kada budeš davao izjave.“
Karni se, međutim, nije povukao. U Ujedinjenom Kraljevstvu, premijer Kir Starmer oštro je kritikovao Trampa zbog „uvredljivih i iskreno užasnih“ komentara u kojima je dovodio u pitanje da li bi NATO podržao SAD u slučaju napada. Tramp je, čini se, zanemario činjenicu da je član 5 NATO-a, koji obavezuje sve članice na zajedničku odbranu, aktiviran samo jednom — nakon napada 11. septembra na SAD.
Starmer je podsjetio na žrtvu 457 britanskih vojnika poginulih u Avganistanu, rekavši da „nikada neće zaboraviti njihovu hrabrost, odlučnost i žrtvu“. Slično tome, Danska, koju je Tramp omalovažio, imala je najveći broj poginulih po glavi stanovnika među koalicionim snagama u Avganistanu.
Razgovori s diplomatama EU pokazuju da su se Evropljani konačno ujedinili oko potrebe za nezavisnošću od hirova Bijele kuće, posebno kada je riječ o odbrani. „Suštinski neprihvatljivo“, tako je Makron osudio američke carine, dodajući: „Mi preferiramo poštovanje, a ne nasilnike“.
Oprez i stare navike
Uprkos Trampovoj galami, Evropa se suočava s istim prijetnjama kao i prošle sedmice. Rusija nastavlja napade na Ukrajinu, a finska vojna obavještajna služba upozorava na prijetnje Moskve podvodnoj infrastrukturi na Baltiku. Iako se niko u Evropi ne slaže s predajom suverenog teritorija saveznika, otpor nije svuda jednako izražen.
Američka vojna i ekonomska moć i dalje je ključna, a kontinent još nije spreman da se sam odbrani od Rusije. Čak i dok se Tramp povukao iz konfrontacije oko Grenlanda, njemački kancelar Fridrih Merc govorio je o „zahvalnosti“ zbog Trampove promjene stava.
Baltičke zemlje, inače vrlo glasne, bile su primjetno tihe. „Umjesto da se fokusiramo na emocionalnu stranu, trebalo bi da se fokusiramo na vojnu i tehničku stranu“, rekla je bivša litvanska ministarka odbrane Dovile Šakalijene, dodajući da bi Evropi trebalo pet do deset godina da se vojno izjednači sa SAD-om na kontinentu.
Smjer djelovanja
Njen predsjednik Gitanas Nauseda dodao je: „Saradnja bi trebalo da bude ključna riječ umjesto konfrontacije. SAD je i dalje naš najbliži prijatelj“. U Vašingtonu, međutim, administracija ne pokazuje znake popuštanja.
Stiv Benon, Trampov bivši savjetnik, rekao je da Tramp sprovodi „maksimalističku strategiju“ i da mora nastaviti „dok ne naiđe na otpor“. „A mi nismo naišli ni na kakav otpor“, zaključio je Benon. Senator Kris Kuns, demokrata, primijetio je da se Tramp povlači samo kada zemlje poput Kine „pokazuju čvrstinu i otpornost“.
„Oni koji su bili susretljivi i koji su pregovarali u dobroj vjeri, poput EU, čini se da nisu zadobili njegovo poštovanje“, zaključio je Kuns. „Mogu izvući vlastite zaključke, ali meni se čini da pokušaj udovoljavanja nekome čiji su zahtjevi neuravnoteženi jasno pokazuje pravac djelovanja.“