Aberdar je banjalučki bend osnovan prije devet godina. U decembru 2020. godine objavili su debitantski album “Kolos”, a u septembru 2022. godine “The Cult of The Naked Snail”. S pjesmom “The Witch” pojavili su se i na vinilnoj kompilaciji banjalučkih bendova “Na rubu igle” u izdanju “Devete dimenzije”. Članovi iza sebe imaju bogato muzičko iskustvo, a aktuelnu postavu čine vokal i gitara Bojan Bujić, bas gitarista Nikola Paspalj, a za bubnjevima je Denis Selimović.
Pretkraj prošle godine bend objavljuje svoj treći album pod nazivom „The SUN“. Album sadrži osam pjesama, kako autor ističe, teške rifologije epskih razmjera. Bend se drži pravca stoner zvuka još od prošlog albuma. Album ne prati neki određenu tematiku, ali je vidan napredak i u izvođačkom, i u autorskom dijelu, te je primijetna evolucija u tonu i muzici.
Album “The SUB” je dostupan na svim platformama poput Youtube, Spotify, Deezer i drugih. Takođe se može poslušati a i podržati bend preko Bandcamp stranice kupovinom digitalnoga formata. S frontmenom benda Aberdar, Bojanom Bujić Buyom, novinar Buka magazina razgovarao je o muzičkoj karijeri, najnovijem albumu, ali i budućim planovima benda.
Objavili ste već tri albuma. Kako albumi kotiraju na sceni. Kako se “prima” publika na vašu mjuzu?
Bojan: Odaziv publike je bio izvanredan, pogotovo na samoj promociji. Na samom startu smo vidjeli da ljudi skaču, mlate glavama. Znači, uradili smo nešto veliko. Vrhunac svega je što smo imali odlične recenzije albuma od SMP, SaRock, pa čak i ekipe iz Splita i Rijeke. Imali smo i intervju sa Brazilom. Brate, dospjeli smo do Brazila (smijeh). Nadamo se da će album da opkoli cijeli svijet. Sve u svemu, vidim da je publika zadovoljna, a i mi.
Ima li neka specifičnost po čemu se Abardar razlikuje od drugih bendova iz regiona? Postoji li neki bend sa ovdašnje scene sličan vama?
Bojan: Jedina ekipa koja se može, ‘ajmo reći parirati sa našim stilom stonera, bila bi ekipa Misery Cron iz Bihaća s kojom smo djelili binu na promociji drugoga albuma “The Cult of the Naked Snail”. Pored njih nema ili ja još nisam upoznat ni sa jednim “stoner sludge doom” bendovima. Tako da smo mi u Banjaluci, a i šire, unikat. Jedini bendovi otprije koji su bili, tu i tamo, slični nama su Benefit i moćni Tanker.
Žanrovski ste se odredili kao STONER bend. Za one koji ne poznaju ovaj muzički pravac, da li možeš da ga opišeš i kažeš o čemu se tu zapravo radi?
Bojan: Stoner je muzički je pravac koji vuče korijene iz hard rocka i heavy metala s kraja osamdesetih i šezdesetih poput bendova Black Sabbath, Blue Cheer, Hawkwin i mnogih drugih. To je ona stara, teška škola kad je riff bio zakon, a ne plugin (smijeh). Zvuči sporo, neka srednja brzina, nema žurbe, rif treba da “legne”. Masni, fuzz distorzični zvuk debeo kao domaći kajmak (smijeh). Teški, ponavljajući, hipnotizirajući. Često down-tuning da sve zvuči još mračnije i dublje, mi sviramo na sedam i pet žica, tako da nam je stim ADADGBE na gitari i ADADG na bas gitari. Ja naš smjer stonera opisujem kao Black Sabbath na steroidima.
Ko su vaši muzički i autorski uzori?
Bojan: Uzori su bendovi poput Black Sabbath, Mastodon, Green Lung, Black Label Society.
Šta je sa svirkama? Ima li ih dovoljno? Gdje planirate raditi budući nastup i da li ćete raditi neku turneju povodom izlaska novog materijala?
Bojan: Svirke bih najradije da radimo svaki vikend. Ali to trenutno nije moguće iz XY razloga. Posao, obaveze, nedostatak privatnoga vremena. Generalno, nedostatak prostora za svirke. Možemo se spakovati i otići tipa na turneju jedan mjesec, ali od vikenda do vikenda. Trenutno je tako. Ganjamo još neke privatne stvari da izgladimo, pa možda nekad na proljeće budemo ganjali nešto konkretno. Ali, eto, za kompenzaciju radimo spo, ili dva, i eto nije neka tajna, Buya već ima dvanaest novih rifova za četvrti album. Ide život.