Branislav Nušić ubraja se među najznačajnije satiričare i komediografe s prostora bivše Jugoslavije. Bio je književnik, novinar, diplomat i pozorišni upravitelj, a njegovo ime danas je gotovo sinonim za srpsku komediju. Iako je pisao o društvu i politici s kraja 19. i početka 20. stoljeća, teme kojima se bavio ostale su iznenađujuće suvremene.
Djetinjstvo i obrazovanje
Rođen je u Beogradu pod imenom Alkibijad Nušau, u obitelji cincarskog podrijetla. Nakon što je njegov otac izgubio imovinu, obitelj se preselila u Smederevo, gdje je Nušić proveo veći dio djetinjstva. Već u mladim danima pokazivao je sklonost pisanju i prve radove objavljivao u časopisima.
Sa samo 18 godina uzeo je ime Branislav Nušić, želeći se snažnije vezati uz srpski nacionalni identitet. Studirao je pravo u Grazu i Beogradu, a diplomirao 1886. Sudjelovao je i u Srpsko-bugarskom ratu, a svoja iskustva iz vojske pretočio je u zbirku „Pripovetke jednog kaplara“.
Zatvor zbog satire
Jedan od ključnih trenutaka u njegovu životu dogodio se 1887. godine, kada je zbog satirične pjesme „Dva raba“, u kojoj je kritizirao kralja Milana Obrenovića, osuđen na zatvorsku kaznu. Iako je prvotno dobio dvije godine, pušten je nakon godinu dana. U zatvoru je nastavio pisati, premda mu to isprva nije bilo dopušteno. U pismima koja su bila pod nadzorom vlasti isticao je da se želi posvetiti nepolitičkim temama, nakon čega mu je omogućeno pisanje.
Komedije koje su obilježile pozorište
Nušić je najveću slavu stekao kao autor komedija u kojima je duhovito i britko prikazivao mane tadašnjeg društva, birokraciju, političku karijeru i ljudsku taštinu. Djela poput „Narodnog poslanika“, „Gospođe ministarke“, „Sumnjivog lica“ i „Ožalošćene porodice“ postala su klasici kazališnog repertoara. Njegov stil bio je pristupačan širokoj publici, a humor je služio kao sredstvo ozbiljne društvene kritike.
Osim književnog rada, Nušić je gradio karijeru u državnoj službi i kulturi. Radio je kao diplomat u Bitolju i Skoplju, a zatim vodio kazališta u Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu i Skoplju. Posebno se istaknuo u pokretanju novih kulturnih inicijativa, među kojima i osnivanje prvog dječjeg kazališta u Novom Sadu.
Privatni život obilježen tragedijama
U braku je dobio troje djece, no obiteljski život obilježile su teške tragedije. Sin Strahinja Ban poginuo je u Prvom svjetskom ratu, a kći Olivera umrla je mlada. Jedino preživjelo dijete, Margarita, nastavila je obiteljsku vezu s kazalištem i osnovala dječje kazalište u Beogradu. Nakon gubitka djece Nušić je na dulje vrijeme prestao pisati.
Posljednje godine i nasljeđe
U starosti se posvetio kulturnom radu i projektima, a njegova kuća u Beogradu danas je zaštićeni spomenik kulture. Preminuo je 19. januara 1938., ostavivši nedovršenu komediju „Vlast“. Vijest o njegovoj smrti duboko je potresla javnost, a beogradsko kazalište toga je dana bilo prekriveno crnim platnom.
Nušićeve komedije i danas se izvode diljem regije, a njegov humor i društvena oštrina nastavljaju nadahnjivati nove generacije glumaca, redatelja i pisaca.