Vladajući režim u Republici Srpskoj nastavlja da, bez ikakvog institucionalnog kočničnog mehanizma, uvodi entitet iz jedne neustavnosti u drugu, a najnoviji primjer za to je odluka Narodne skupštine RS od 18. januara 2026. godine o usvajanju ostavke tzv. premijera Save Minića.
Riječ je o opštem pravnom aktu koji ne uređuje jedan, već više pravnih odnosa između organa vlasti i drugih pravnih subjekata u Republici Srpskoj. Odluka je istog dana objavljena u „Službenom glasniku Republike Srpske“, broj 3 od 18. januara 2026. godine, što jasno pokazuje žurbu režima da još istog dana održi novu sjednicu Narodne skupštine i po svaku cijenu imenuje novu vladu.
Međutim, u toj političkoj brzopletosti napravljena je flagrantna povreda Ustava Republike Srpske, zbog koje neustavna nije samo odluka o prihvatanju Minićeve ostavke, već i svaki naredni pokušaj njegovog ponovnog imenovanja.
Naime, u tački IV odluke Narodne skupštine navedeno je da odluka „stupa na snagu danom donošenja, a objaviće se u ‘Službenom glasniku Republike Srpske’“. Time je propisano da odluka proizvodi pravno dejstvo prije nego što je objavljena, što je direktno suprotno članu 109. stav 2. Ustava Republike Srpske.
Prema toj ustavnoj odredbi, opšti akti državnih organa moraju biti objavljeni u odgovarajućem službenom glasilu prije nego što stupe na snagu. U konkretnom slučaju to je „Službeni glasnik Republike Srpske“, što znači da je sama odluka Narodne skupštine već po toj osnovi neustavna.
Ovakvo tumačenje nije novo, niti proizvoljno. Ustavni sud Republike Srpske je u odluci broj U-51/17 od 25. aprila 2018. godine već zauzeo jasan stav, proglasivši neustavnom odredbu opšteg pravnog akta koja je propisivala da stupa na snagu danom donošenja. Sud je tada izričito naveo da je „stupanju na snagu moralo prethoditi objavljivanje tog opšteg akta“.
Drugim riječima, povreda Ustava ne bi postojala da je propisano da akt stupa na snagu po objavljivanju u „Službenom glasniku“, kako to Ustav i nalaže.
Takva praksa predstavlja elementarnu tekovinu pravne civilizacije i prisutna je u svim uređenim pravnim sistemima. Kao ilustrativan primjer navodi se i odluka Ustavnog suda Hrvatske iz 2013. godine, kada je neustavnim proglašen zakon koji je predviđao stupanje na snagu danom donošenja. Sud je tada jasno naveo da, čak i kada se skraćuje vakacijski rok, zakon može stupiti na snagu najranije dan nakon objave u službenom glasilu.
Uprkos svemu tome, režim u Republici Srpskoj nastavlja sa praksom pravnog nasilja nad Ustavom. Zbog stepena političke oholosti, ne bi bilo iznenađenje ni da Ustavni sud RS pokuša da ostane nijem i u ovom slučaju, ukoliko mu bude podnesena inicijativa za ocjenu ustavnosti odluke o ostavci Save Minića.
Takvo ćutanje već traje od 21. oktobra 2025. godine, kada je potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković podnio pravno utemeljenu inicijativu za ocjenu ustavnosti odluke Narodne skupštine kojom je Ana Trišić-Babić neustavno imenovana za tzv. vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske.