Afera „Spengavanje“, POSKOK i nove najavljene objave
Politička dešavanja u Federaciji BiH posljednjih mjeseci sve više ukazuju na ozbiljan raskorak između javnih istupa premijera Nermina Nikšića i stvarnih političkih procesa unutar Vlade FBiH, piše Patria.
Iako formalno obnaša funkciju premijera, ključni potezi se, prema svemu sudeći, povlače kroz resore koje kontroliše HDZ BiH.
Najnoviji primjer je Nikšićeva odluka da ne učestvuje u radu Fiskalnog vijeća BiH dok Ustavni sud ne odluči o zakonitosti Vlade Republike Srpske. Zbog tog poteza žestoko ga je kritikovala predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto. Premijer poručuje da time štiti pravni poredak i fiskalnu disciplinu, ali istovremeno njegov ministar pravde Vedran Škobić, kadar HDZ-a, pregovara upravo s Vladom RS-a, naglašavajući potrebu za „dijalogom“ sa istim institucijama koje Nikšić smatra problematičnim.
Takav paralelni politički kurs dodatno otvara pitanje ko zapravo upravlja izvršnom vlašću u Federaciji — premijer ili stranka koja kontroliše ključne resore.
Cijelu situaciju dodatno komplikuje aktuelna afera „Spengavanje“. Iako se u javnosti spominju brojni politički i institucionalni akteri, premijer Nikšić formalno se ne pojavljuje kao osumnjičeni u istrazi koju vodi POSKOK, na čijem je čelu Hrvoje Čabrajić, za kojeg se u javnosti navodi da je blizak HDZ-u.
U tom kontekstu postavlja se pitanje zbog čega HDZ ne ulazi u otvoreni politički sukob s Nikšićem, već ga, barem indirektno, ostavlja na poziciji koja Vladi daje legitimitet, dok se stvarna kontrola zadržava kroz kadrove i resore koje ta stranka drži.
Novinar Avdo Avdić za 11. januar najavio je objavu novih poruka za koje tvrdi da pokazuju kako je federalni premijer koristio FUP za rušenje Vlade Tuzlanskog kantona, te kako, prema najavama, Nikšićev prijatelj i poslovni partner premijerovog brata i sina izvlači milione eura iz Autocesta FBiH i prebacuje ih u Zagreb.
Upravo u tom kontekstu mnogi posmatraju i aktuelni politički sukob oko Fiskalnog vijeća — ne kao principijelni pravni spor, već kao dio šire političke trgovine i balansiranja moći unutar vlasti.
Iako Nikšić povremeno javno kritikuje HDZ-ove kadrove i odbija da podrži pojedine fiskalne odluke, to do sada nije rezultiralo stvarnim preuzimanjem kontrole nad Vladom. Dok on odbija da glasa za određene dokumente, HDZ kroz budžetske tokove i institucionalne mehanizme nastavlja usmjeravati ključne odluke.
Iskustvo iz ranijih političkih procesa pokazuje da formalni premijeri, kada dođe do ozbiljnog pritiska iz „pozadine“, rijetko uspijevaju zadržati principijelne pozicije. Pitanje više nije hoće li Nikšić popustiti, nego kada.
U praksi, dok HDZ kontroliše strateške resore, Vlada Federacije BiH funkcioniše kao sistem u kojem se politička arhitektura kreira iz sjene, a javnosti se predstavlja kroz saopštenja i medijske nastupe formalnog premijera.