Dok je Bruxelles ove sedmice bio okovan snijegom, evropski diplomati i dužnosnici vratili su se sa praznika u svijet koji se preko noći dramatično promijenio. Nova američka vanjska politika, predvođena Donaldom Trumpom, zatekla je Evropsku uniju potpuno nespremnu, piše Politico.
Američka operacija usmjerena na svrgavanje Nicolása Madura u Venezueli bila je tek prvi udarac. Uslijedili su otvoreno propitivanje budućnosti NATO-a, prijetnje Iranu i Kubi te poruka da Grenland mora postati američki teritorij zbog nacionalne sigurnosti – bez obzira na stavove saveznika koji nad njim imaju suverenitet. Sve to, piše Politico, djelovalo je kao hladan tuš za europske čelnike.
Trump je pritom jasno dao do znanja kako vidi svijet: „Ne treba mi međunarodno pravo“, rekao je u intervjuu za New York Times. No upravo se na međunarodnom pravu temelji moć Europske unije – političke tvorevine koja svake godine donosi više od 2000 pravnih akata i gradi svoj identitet na pravilima, a ne sili.
U svijetu u kojem Washington sve otvorenije ignorira norme koje je sam desetljećima promicao, europski zakonodavni sustav riskira da postane relikt prošlosti. Prvi tjedan 2026. godine razotkrio je duboku nemoć europskog vodstva da se suprotstavi američkom predsjedniku koji tvrdi da ga može ograničiti jedino vlastiti osjećaj morala.
„Ovo je prekretnica“, priznao je jedan europski diplomat pod uvjetom anonimnosti. „Godinama smo se u Europi rugali Trumpu i njegovim ljudima, prikazivali ih kao nesposobne ili ekstremne. To je bila pogreška. Oni vrlo dobro znaju što rade.“ Njihov cilj, dodaje, jednostavan je: bez kompromisa štititi interese SAD-a, bez obzira na posljedice za saveznike.
Unatoč tome, gotovo godinu dana nakon početka Trumpova drugog mandata, europski čelnici nikada nisu ozbiljno, na strateškoj razini, raspravili što znači novo američko udaljavanje od Europe. Razlog? Ukrajina.
Europa je i dalje sigurnosno vezana uz NATO i ovisi o američkoj ulozi u mogućem mirovnom rješenju rata u Ukrajini. Svaki otvoreni sukob s Trumpom mogao bi ugroziti ionako krhke pregovore. Iako se u sklopu „koalicije voljnih“ raspravlja o američkim sigurnosnim jamstvima, Washington se zasad suzdržava od jasnih obveza – a Trumpovi ljudi nisu ni potpisali zajedničku izjavu saveznika.
Bez iskrene rasprave o novoj realnosti Zapada, europski lideri teško mogu dobiti političku podršku za zaokret prema većoj neovisnosti od SAD-a. Francuski predsjednik Emmanuel Macron jedan je od rijetkih koji otvoreno upozorava da Amerika želi podijeliti svijet na interesne sfere i da se Europa mora oduprijeti „novom kolonijalizmu“ ulaganjem u stratešku autonomiju.
No Macronova pozicija slabi – parlament mu je blokiran, a krajnja desnica jača. Iako mnogi u Bruxellesu dijele njegove stavove, priznaju da njegov glas više nema nekadašnju težinu. A i kad bi SAD formalno podržao Europu, ostaje pitanje koliko bi takva obećanja uopće vrijedila.
Trumpova vizija svijeta marginalizira EU i izvan Europe. U Gazi Unija nema stvarnu ulogu u mirovnim inicijativama, unatoč golemoj financijskoj pomoći. U Iranu, dok prosvjedi potresaju režim, europske reakcije svode se na simbolične izjave.
„Europa je izgubila smjer“, rekao je jedan visoki diplomat izvan EU-a, ukazujući na duboke unutarnje podjele. Kao primjer naveo je Venezuelu – nakon američke operacije nije postojao jedinstven europski glas. Umjesto toga, stigle su tri odvojene izjave najviših dužnosnika EU-a, dok je Mađarska odbila podržati poziv na poštivanje međunarodnog prava.
Pitanje vjerodostojnosti Europe postaje sve glasnije: „Kako možemo pritiskati Rusiju ako šutimo kada SAD krši ista pravila u Venezueli?“ pita se jedan diplomat.
Čak i u slučaju Grenlanda, koji je dio Danske i NATO-a, europske reakcije bile su mlake. Poruka Ursule von der Leyen da je „pravo jače od sile“ zvuči sve nesigurnije u svijetu u kojem se pravila sve otvorenije zanemaruju.
„Svijet se više ne vodi europskim vrijednostima“, zaključuje diplomat. „Igra se po novim pravilima. Ako želi opstati, Europa mora pronaći vlastiti put.“