Dok su se u mnogim domovima u Bosni i Hercegovini na Božić palile svijeće, lomila česnica i miris kolača ispunjavao tople prostorije, u naselju Terminal u Karakaju kod Zvornika praznik je dočekan u vodi. Umjesto Božićne radosti, mještane ovog prigradskog naselja dočekali su strah, neizvjesnost i tišina koju prekida samo šum nabujale Drine.
Božić, praznik nade, mira i okupljanja porodice, za mnoge stanovnike Terminala ove godine nije imao uobičajeno značenje. Nije bilo slavlja, posjeta ni dječije graje. Umjesto toga, bilo je vreća s pijeskom, gumenih čizama, improvizovanih barijera i neprospavanih noći provedenih u iščekivanju da li će voda preći prag.
Naselje na ivici rijeke i ivici zaborava
Naselje Terminal smješteno je uz samu obalu rijeke Drine, na području Karakaja, nadomak Zvornika. Decenijama unazad, ovaj dio grada važi za jedno od najugroženijih područja kada je riječ o poplavama. Ipak, i pored brojnih obećanja, upozorenja i apela, trajno rješenje problema nikada nije pronađeno.
Stanovnici ovog naselja kažu da su navikli su da žive sa rijekom ali ne i da žive pod vodom. Svaki jači porast vodostaja Drine za njih znači isto: praćenje prognoza, pozive komšijama, pripreme za najgore i pitanje koje se ponavlja iz godine u godinu hoće li i ovaj put voda ući u kuće?
Ove zime, odgovor je bio potvrdan.
Voda umjesto zvona
Nagli porast vodostaja Drine, uzrokovan obilnim padavinama i topljenjem snijega u gornjem toku rijeke, doveo je do izlijevanja u nižim dijelovima Karakaja. Među prvima na udaru bilo je upravo naselje Terminal. Voda se tiho, ali uporno širila dvorištima, prilazima i pomoćnim objektima, a potom zaprijetila i stambenim kućama.
„Mi smo Božić dočekali gledajući u rijeku, a ne u badnjak“, kaže jedan od mještana. „Dok su drugi razmišljali šta će staviti na trpezu, mi smo razmišljali hoćemo li uspjeti spasiti namještaj“, kaže za BUKU Marko Garić.
Najkritičnije je, kaže Marko, bilo tokom noći. Dok je većina građana spavala, mještani Terminala su dežurali. Spavalo se u kratkim intervalima, u odjeći, sa spremnim torbama u slučaju evakuacije. Telefoni su bili stalno u rukama, a pogled se svakih nekoliko minuta vraćao prema rijeci.
„Nema sna kad voda dolazi“, kaže. „Ležiš, ali ne spavaš. Samo slušaš. Svaki zvuk ti je alarm.“
U pojedinim kućama voda je ušla u prizemlje, oštetila podove, zidove, namještaj i kućanske aparate. U dvorištima su ostajali potopljeni automobili, drva za ogrev, alat i sve ono što se godinama skupljalo i stvaralo jedan dom. Umjesto svečanog ručka, mještani su iznosili mokre tepihe, brisali podove i pokušavali spasiti ono što se još može spasiti.
„Kako da slaviš kad ti je kuća puna vlage, kad ne znaš hoće li se voda vratiti?“, pita se jedan stariji mještanin. „Božić je praznik radosti, ali ovdje ga ove godine nije bilo, kaže za BUKU Rajka Garić“
Za mnoge porodice, ovo nije bila prva poplava. Neki kažu da je ovo treća ili četvrta u posljednjih nekoliko godina. I svaki put, šteta je veća, a nada manja.Mnogi smatraju da je naselje Terminal zapostavljeno i da se reaguje tek kada dođe do vanredne situacije, dok se dugoročne mjere ne planiraju ili se stalno odgađaju.
„Kod nas je stalno ovako. Čim padne malo jača kiša, odmah imamo problem. Svake godine isto ovako. 12 godina mi čekamo izgradnju nasipa , prije dvije godine počelo se raditi nešto na izgradnji oblaoutvrde, ali tu je sve stalo. Odatle ni makac. A mi sa svakom jačom kišom ne spavamo, strahujemo šta nas čeka, sa koje strane će nam doći voda. Sklanjamo od imovine što se može“, kaže za BUKU Goluban Garić.
Strah koji ostaje i kad voda ode
I kada se voda povuče, strah ostaje. Svaka nova kiša, svaki porast vodostaja, vraća sjećanja na poplavljene sobe i besane noći. Djeca se boje, stariji su iscrpljeni, a mnogi razmišljaju da li uopšte imaju snage da još jednom prolaze kroz isto.
„Ne bojiš se samo vode, bojiš se budućnosti“, kaže Goluban. „Pitaš se koliko još puta možeš ispočetka.“
Za stanovnike Terminala, činjenica da su Božić dočekali u poplavi ima posebnu simboliku. Dok se u javnosti govori o praznicima, zajedništvu i porodičnim vrijednostima, oni su se osjećali zaboravljeno i prepušteno sami sebi.
„Nije nas boljela samo voda, boljelo nas je što niko ne vidi kako živimo“, kaže Rajka Garić za BUKU. „Božić ti tada dođe kao podsjetnik da nisi jednak kao drugi.“
Nada uprkos svemu
Ipak, uprkos svemu, mještani Terminala ne gube u potpunosti nadu. Nadaju se da će ovaj Božić, proveden u poplavi, konačno probuditi odgovorne i natjerati ih da se ozbiljno pozabave problemom.
„Ne tražimo čuda“, kažu. „Tražimo samo da možemo živjeti normalno, bez straha da će nam rijeka svake godine uzeti dom“, priča za BUKU Marta Simić iz susjednog naselja u kome su, kako kaže, dan proveli čisteći puteve i iznoseći mokar namještaj.
Dok se voda polako povlačila, a naselje vraćalo u prividnu normalu, ostala su pitanja hoće li se nešto promijeniti ili će Terminal i sledeći Božić dočekati isto: na ivici rijeke, u neizvjesnosti.
Za sada, jedno je sigurno Božić u Terminalu ove godine nije bio praznik, već još jedan podsjetnik na borbu koju mještani vode godinama, tiho i daleko od očiju javnosti.
Traži se rješenje
Iz Gradske uprave Zvornika potvrđuju da je problem poznat, te navode da će Grad formirati komisiju koja će izvršiti procjenu i nadoknadu štete mještanima. Istovremeno, kako ističu, radi se i na trajnom rješenju.
“Ti ljudi bukvalno ne mogu mirno da spavaju. Znači, svaki put kada neko javi da će biti vodostaj oko 2000 m3/s, ili ako počnu jake kiše, ljudi se jednostavno ne osjećaju prijatno. Mi smo od predzadnjih nekih poplava angažovali se, uradili smo projektnu dokumentaciju upravo za to naselje, da se uradi obaloutvrda. Potreban je veliki iznos sredstava , pa smo u pregovorima sa JU “Vode Srpske”, Ministarstvom poljoprivrede i Vladom Republike Srpske. Jer, nama jedina prava pomoć će biti da uradimo tu obaloutvrdu. Za ovu sada novonastalu štetu, mi smo formirali komisiju i to ćemo nadoknaditi ljudima ,ali svjesni smo da su to samo jednokratna rješenja. Jedino trajno rješenje bi bilo da se uradi obaloutvrda. Bbojim se da će se ovakve situacije ponoviti i u narednom periodu, jer mo svjesni svih ovih klimatskih promjena, i da se to sve češće i češće to dešava. Mi smo tu značajna sredstva uložili tokom prošle godine. Uradili smo obaloutvrdu rijeke Hoče, koja baš prolazi kroz to naselje, a koja im je u 2014. pa i u 2022. napravila najveću štetu, s obzirom na to da voda od strane Drine naraste, poduspori rijeku Hoču, onda počinje da se vraća, izliva iz svog korita i potapa kuće u tom naselju. Mi smo to korito rijeke Hoče uredili, sada s njom više nemamo problema, međutim, ostao je ovaj problem odbrane naselja od rijeke Drine i ja ću tražiti način da se obezbijede ta sredstva”, rekao je za BUKU gradonačelnik Zvornika Bojan Ivanović.
I dok institucije pregovaraju i najavljuju projekte, stanovnici naselja Terminal i dalje žive sa osjećajem nesigurnosti. Za njih, svaka jača kiša ne znači samo loše vrijeme, već novu prijetnju i podsjetnik da problem koji traje godinama još uvijek čeka svoje rješenje.
U Zvorniku vanredno stanje
Rijeka Drina koja se izlila iz korita na području Zvornika usljed naglog rasta vodostaja, izazvanog obilnim padavinama i topljenjem snijega u gornjem toku rijeke , polako se povlači , ali vodostaj je, upozoravaju nadležni i dalje visok. . Ekipe Civilne zaštite i vatrogasnih jedinica su neprekidno na terenu.
Voda je poplavila obalna područja, gradske plaže i parkinge, a na pojedinim lokacijama prijetila je da ugrozi i stambene objekte. Iz Gradske uprave poručuju da se situacija prati iz sata u sat, te da su sve raspoložive službe stavljene u pripravnost. Građanima je upućen apel da budu oprezni, da se ne zadržavaju u blizini rijeke i da poštuju uputstva nadležnih organa.
Prema posljednjim informacijama, vodostaj Drine pokazuje znake stabilizacije, ali nadležni upozoravaju da opasnost još nije u potpunosti prošla, te da postoji mogućnost novih problema ukoliko dođe do dodatnih padavina.