Slavna francuska glumica Brižit Bardo preminula je danas, 28. decembra, u 91. godini, saopštila je Fondacija Brižit Bardo.
Jedna od najvećih ikona evropske i svjetske kinematografije, žena koja je zauvijek promijenila pojam ženske slobode na filmu i van njega, ostavila je neizbrisiv trag u istoriji umjetnosti i popularne kulture.
Glumica koja je izazvala kulturni zemljotres
Brižit Bardo snimila je 56 filmova prije nego što je 1973. godine odlučila da se povuče iz glume i život u potpunosti posveti borbi za zaštitu životinja, po čemu je u kasnijim decenijama postala jednako poznata kao i po filmskim ulogama.
Njena karijera doživjela je prelomni trenutak 1956. godine, kada se u bioskopima pojavio film „I Bog stvori ženu“ (Et Dieu… créa la femme) u režiji Rožea Vadima. Film je izazvao šok, fascinaciju i podjele – ali i lansirao Bardo u status globalnog mita.
„I Bog stvori Bardo“
Kritičar Žan Duše tada je zapisao:
„Divlje, animalno, slobodno tijelo eksplodira na ekranu. Ona potkopava i revolucionarno mijenja društvene običaje u Francuskoj i širom svijeta.“
Francuska, a potom i cio svijet, od tog trenutka više nisu gledali film na isti način. Revolucija Bardo je počela.
Od starlete do mita
U trenutku kada je film izašao, Brižit Bardo još nije imala status zvijezde. Iza sebe je imala petnaestak filmova, uglavnom sporednih uloga, među kojima su „Kad bi mi Versaj bio ispričan“ Saše Gitrija i „Veliki manevri“ Renea Klerea. Smatrana je tek atraktivnom starletom, predodređenom za stereotipne uloge.
Kritičar Žak Doniol-Valkroz opisao ju je riječima koje su nagovijestile dolazak mita:
„Lijepa osoba, graciozno provokativna, s profilom mladih djevojaka Ogista Renoara, hodom plesačice, veličanstvenom grivom morske alge i divlje kobile, te oblinama kakve bi volio Majol.“
Rođenje legende
Da bi se razumio fenomen Brižit Bardo, mora se vratiti na sam početak. Rođena je 28. septembra 1934. godine u Parizu, u 15. arondismanu, u porodici Luja i An-Marije Bardo, rođene Mucel.
Roditelji su joj dali njemačko ime Brigitte, što znači „boginja vatre“ – simbolika koja će se kasnije pokazati gotovo proročanskom.
Vijest o njenom rođenju objavio je tada Le Figaro, dok je vijest o njenoj smrti prenio Le Monde, iz čijeg nekrologa je dio ovog teksta preuzet.
Nasljeđe koje ostaje
Brižit Bardo nije bila samo filmska zvijezda. Bila je simbol epohe, seksualne revolucije, slobode tijela i duha, ali i neumorni borac za prava onih koji nemaju glas – životinja.
Odlaskom Brižit Bardo, svijet je izgubio ikonu, ali je mit ostao.