Bosna i Hercegovina nalazi se na putu da doživi jedno od najvećih neprijatnih iznenađenja u posljednjih nekoliko godina, iako većina građana toga još nije svjesna. Sve više indicija ukazuje na to da bi se BiH mogla naći u situaciji sličnoj onoj iz 2009. godine, kada su Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija dobile bezvizni režim sa šengenskim prostorom, dok su građani BiH ostali iza zatvorenih vrata Evrope.
Tada su zemlje zapadnog Balkana dobile jasne uslove koje je trebalo ispuniti kako bi im vize bile ukinute. BiH je imala čak 144 uslova, ali zbog beskrajnih političkih sukoba između Sarajeva, Banjaluke i Mostara gotovo nijedan nije bio ispunjen na vrijeme. Dok su susjedi završavali posao, domaći političari su raspravljali o tome da li pojedine mjere znače jačanje države ili ukidanje nadležnosti.
Tek kada je BiH ostala jedina izolovana, uslijedio je snažan pritisak javnosti, nakon čega su preostali uslovi ispunjeni u rekordnom roku i bezvizni režim je uveden već naredne godine.
Sličan scenario – ali sa mnogo težim posljedicama
Danas je situacija gotovo identična, ali su ulozi daleko veći. Ovog puta ne radi se o vizama, već o članstvu u Evropskoj uniji. Zemlje regiona dobile su jasnu mapu puta i Plan rasta EU, koji uključuje finansijsku i tehničku pomoć za sprovođenje reformi.
Za razliku od BiH, ostale zemlje rade na ispunjavanju obaveza. Crna Gora je praktično na pragu članstva, a realna su očekivanja da Podgorica uđe u EU već 2028. godine. Ako se to desi, BiH će se naći u gotovo istoj poziciji kao 2009, ali ovaj put bez mogućnosti brzog sustizanja susjeda.
Čak i kada bi BiH u kratkom roku usvojila zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH i zakon o Sudu BiH, te imenovala glavnog pregovarača, to samo po sebi ne bi bilo dovoljno. Tokom pregovora slijede hiljade zakona, propisa i reformi, a svaka od njih zahtijeva maksimalan politički konsenzus i ozbiljan rad – nešto čega u BiH hronično nedostaje.
Brisel pokazuje fleksibilnost, ali vrijeme curi
Prema riječima visokog evropskog diplomate s kojim smo razgovarali, Brisel pokazuje određenu fleksibilnost kako bi se BiH pomoglo. Primjena zakona o VSTS-u može biti odgođena, a glavni pregovarač u ovoj fazi mogao bi imati tehničku ulogu – pripremu zemlje za skrining.
Ako bi BiH do marta usvojila dva ključna zakona i imenovala pregovarača prije izbora 2026, prva međuvladina konferencija mogla bi biti održana već na proljeće, a suštinski pregovori započeti početkom 2027. godine. Time bi BiH imala realnu šansu da u narednom četvorogodišnjem mandatu sustigne dio susjeda.
Međutim, ako do marta ne bude pomaka, postoji realna opasnost da Brisel izgubi interes i BiH prebaci u tzv. „hladni pogon“ – formalne odnose bez stvarnog napretka.
Novo poniženje na vidiku
Ako se građani BiH još sjećaju šoka iz 2009. godine, mogu samo da naslute kakvo razočaranje slijedi ako susjedne zemlje uđu u EU, a BiH ostane izvan tog procesa. Razlika je u tome što tada izgubljeno vrijeme mogli smo brzo nadoknaditi – sada to neće biti moguće.
U tom scenariju, putovanje u Budvu ili Herceg Novi značilo bi popunjavanje ETIAS formulara i davanje biometrijskih podataka na granici sa zemljom koja je članica EU. To bi bilo novo poniženje za građane BiH, ali i direktna posljedica propuštenih političkih prilika.